Što MMF traži od Hrvatske? Ili tečaj od 8,3 kn ili režite plaće 800 kn!

MMF je na grub način otvorio pitanje tečajne politike u Hrvatskoj. U postojećim ekonomskim uvjetima Hrvatska bi, sugeriraju u svojem izvještaju, mogla držati korak s drugima ako bi vrijednost domaće valute oslabjela na 8,3 kune za jedan euro. No, kako to ne smije učiniti zbog prevelikog duga u eurima, ostaje smanjenje prosječne bruto plaće za otprilike 800 kuna.

Puno štete, malo koristi

– Budući da su tri četvrtine duga poduzeća nominirane u stranoj valuti ili vezane uz stranu valutu i da nekapitalne obveze poduzeća već premašuju 130 posto BDP-a, velika devalvacija povećala bi prezaduženost tog sektora i još smanjila domaću potražnju, a slično se odnosi i na sektor stanovništva, iako možda u manjoj mjeri. Neizravno bi se utjecalo i na financijski sektor, a odustajanje od monetarnog sidra koje Hrvatska već dugo primjenjuje proizvelo bi teško mjerljiv učinak na povjerenje. S obzirom na to da hrvatski robni izvoz iznosi samo 15 posto BDP-a, relativno mali dio gospodarstva odmah bi imao koristi od poboljšanja konkurentnosti – naveo je MMF razloge zbog kojih treba ići na varijantu interne devalvacije i smanjenja plaća da bi se riješio problem 10-postotne precijenjenosti tečaja kune.

Hrvatska narodna banka odmah je osporila kvalitetu MMF-ova istraživanja, a najspornijim u analizi smatra smještanje Hrvatske u grupu zemalja s Rumunjskom, Bugarskom, Ukrajinom, Kazahstanom, Rusijom, baltičkim zemljama i nekadašnjim jugoslavenskim republikama. Tamo smo lider s mjesečnom bruto plaćom od tisuću eura, dok najlošija Ukrajina ima jedva 300 eura, a čak i naftom prebogata Rusija svoje radnike plaća samo 750 eura mjesečno! Koristeći istu metodu, ali u grupi s novim članicama EU, plus Italija, Španjolska, Cipar, bez Rusije, Ukrajine, Kazahstana i prostora bivše Jugoslavije, HNB je uzvratio da rješenje naših problema ne leži ni u promjeni tečaja ni u smanjenju plaća.

Smanjenje plaća ne bi bilo humano ni ekonomski opravdano. Nama u kratkom roku ne bi pomogla ni promjena tečaja

Ljubo Jurčić

– Praktično i MMF i HNB znaju da je domaća valuta precijenjena, kako su troškovi rada u Hrvatskoj previsoki, a da osim niske produktivnosti, strukturnih problema i visokih fiskalnih davanja tome pridonosi i prejaka domaća valuta. Uz tečaj 8,2 ili tečaj 7,8, cijena rada bitno je različita kada se preračuna u eure i usporedi s drugim europskim tranzicijskim gospodarstvima koja žele privući inozemna strana ulaganja kao i mi – komentirala je Marijana Ivanov, profesorica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Ni za prof. Ivanov nagla i snažna deprecijacija nije rješenje koje priželjkujemo jer trošak u financijskom sustavu, financijama građana, poduzeća i države može biti daleko veći od svih potencijalnih koristi. No, problem je, kaže, što se kod nas interna devalvacija godinama provodi na krivi način – kroz pad zaposlenosti, a ne smanjenje plaća, javne potrošnje i cijena.

MMF također priznaje da je hrvatsku stvarnost teško staviti u njima poznate metodološke okvire jer su im različite metode dale proturječne rezultate – od 7 posto podcijenjenosti do 9,5 posto precijenjenosti tečaja – pa se, ovisno o tome kome što odgovara, na njihove analize mogu pozivati i zagovornici i protivnici promjene tečaja.

Gordi Sušić, direktor Direkcije za ekonomske analize HNB-a, kaže da se rast pokreće vraćanjem fiskalne politike na održivu putanju, poboljšanjem investicijske i poslovne klime, smanjenjem strukturnih neučinkovitosti, izravnim ulaganjima u izvozni sektor i većim korištenjem fondova EU. Ekonomist Ljubo Jurčić također tvrdi da se Hrvatska ne treba uspoređivati s dvostruko jeftinijima od sebe već s onima ispred sebe.

– Nije to pravi smjer gledanja i moramo se uspoređivati s onima ispred sebe. Smanjenje plaća ne bi bilo humano ni ekonomski opravdano. Nama u kratkom roku ne bi pomogla ni promjena tečaja – komentira Jurčić.

Nitko ne želi deprecijaciju

Marijana Ivanov ističe da učinci mjera HNB-a ovise o svim sudionicima nacionalne ekonomije – o ponašanju građana, poduzeća, države, banaka i inozemstva.

– Kako većina javnosti ne želi deprecijaciju kune neovisno o nezaposlenosti, niskom izvozu, visokom uvozu, visini kamata i strukturnim problemima, možda je najbolje da prestanemo govoriti o monetarnoj politici – zaključuje Ivanov.