Ne zna ništa o kćeri, osim koje su joj 
boje oči i kosa

Koliko god u javnosti mnogi zagovoraju da lošim roditeljima djecu treba oduzeti što prije i dati ih u ruke onima koji jedva čekaju da im postanu majke i očevi, ni novim Obiteljskim zakonom, koji treba biti izglasan, neće se takvim roditeljima nesmotreno oduzimati djeca unatoč mišljenju većine da im se daje previše šansi da se popravljaju na štetu djece. Ali većini je lako suditi i osuđivati dok je na socijalnim radnicima i sucima teret takvih odluka, koje nisu crno-bijele.

Predloženim Obiteljskim zakonom naglašava se odgovornost roditelja čije je dijete u domu ili kod udmitelja, a ako je roditelj, unatoč kontaktima, s djetetom hladan i nezainteresiran, sud će moći odlučiti da dijete ide na posvajanje. Voditeljica grupe za obiteljske sporove u zagrebačkoj Palači pravde, sutkinja Marina Parać Garma, ističe da, prema predloženom Obiteljskom zakonu, lišenje prava na roditeljsku skrb više nije pretpostavka za posvajanje djeteta, kao što je to sada. Za posvajanje će, kaže, biti potreban pristanak roditelja, a ako ga roditelj ne da ili ne može dati, potrebna će biti odluka suda, koja će zamjenjivati pristanak roditelja.

Ne traže djecu natrag

Prema podacima iznesenima na 2. konferenciji o posvajanju, u RH je u studenom u registru bilo 775 potencijalnih posvojitelja i 252 djeteta koja imaju uvjete za posvajanje, od čega ih je 113 u dobi do 10 godina. Iako je u javnosti stvoren dojam da na sudovima stoje stotine spisa u kojima su zatočene sudbine nesretne djece, koja ne mogu biti posvojena jer suci njihove loše roditelje nisu lišili skrbi, podaci to ne pokazuju. U najvećem sudu u zemlji, zagrebačkom Općinskom građanskom sudu, u tijeku je 28 postupaka radi lišenja roditeljske skrbi. No, u te predmete spadaju i oni u kojima je jedan roditelj tražio da se liši drugog skrbi zbog nebrige za dijete. Također, u Zagrebu je u tijeku 48 postupka radi oduzimanja prava roditeljima da žive s djecom i odgajaju ih i za koje još ima nade da će se popraviti. Ni broj odluka o lišenju roditeljske skrbi na sudovima u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu u 2013. nije velik. U osječkom sudu traju tri postupka lišenja roditeljske skrbi koja nisu pravomoćno okončana, u riječkom sudu je doneseno pet odluka o lišenju roditeljske skrbi, u splitskom su donesene tri odluke kojima su roditelji lišeni prava, dok su u zagrebačakom do 30. studenog 2013. donesene 32 odluke o lišenju, vraćanju i produljenju roditeljskih prava, a u 100 predmeta roditeljima je oduzeto pravo da žive s djetetom i da ga odgajaju. Lišenje roditeljske skrbi najteža je mjera koju centri za socijalnu skrb predlažu sudu kao zadnju kad su sve druge mogućnosti iscrpljene, pa se jako rijetko događa da sudovi odbijaju takav zahtjev. Sutkinja Parać Garma ne može se sjetiti da je posljednjih godina imala slučaj da je roditelj lišen skrbi tražio da mu se vrati pravo na roditeljsku skrb. I dosad su postupci za lišenje skrbi bili hitni, no vjeruje da će se sad brže provoditi jer:

– U prijedlogu Obiteljskog zakona imamo dobro razrađene procesne odredbe, što dosad nije bio slučaj. Lišenje prava na roditeljsku skrb nije pretpostavka za postupak posvajanja djeteta, kao što je sada. Za posvajanje će biti potreban pristanak roditelja, a ako ga roditelj ne da ili ne može dati, potrebna će biti odluka suda koja će zamjenjivati pristanak roditelja. Ne smije se dogoditi da roditelj koji je lišen poslovne sposobnosti ne zna da mu je dijete dano na posvajanje. I rokovi za žalbe i rješavanje žalbi bit će kraći pa su predviđena tri dana za žalbu i 30 dana za odluku o žalbi – kaže sutkinja Parać Garma.

U javnosti se često ponavlja netočna teza da roditelja nije bilo moguće lišiti skrbi ako bi jednom u tri mjeseca posjetio dijete u domu ili mu se javio, a uopće ne bi mario za njega.

– Da, i do sada je takve roditelja bilo moguće lišiti roditeljske skrbi. U Obiteljskom zakonu nigdje nije propisan takav rok niti je on stvoren u sudskoj praksi. Procjena o lišenju roditeljske skrbi, kao i pokretanje tog postupka, bila je na centrima za socijalnu skrb. Posjet djetetu nije bio ni jedini, a ni najvažniji kriterij za lišenje prava na roditeljsku skrb. Ipak, prema prijedlogu Obiteljskog zakona, izričito se naglašava odgovornost roditelja čije je dijete u domu ili kod udomitelja tako da je dužan prijavljivati promjenu adrese stanovanja, što dosad nije bio slučaj. Također, zakonski se izričito navodi da će sud, ako procjena pokaže da je roditelj emocionalno hladan i nezainteresiran za dijete (iako kontaktira povremeno s djetetom), moći donijeti odluku koja zamjenjuje njegov pristanak na posvajanje – govori sutkinja Parać Garma.

Ne smije biti šablonskih odluka

Nije propisan rok u kojem roditelj treba biti nezainteresiran za dijete da bi ga se lišilo roditeljske skrbi u smislu dana, mjeseci ili godina.

– To ne bi imalo smisla jer su slučajevi različiti i u svakom konkretnom slučaju treba ocijeniti i vrijeme u kojem nije pokazao interes i sve druge okolnosti. Kada su djeca posrijedi, ne smije biti automatizma niti šablonskog postupanja. Bitna je osobito dob djeteta i činjenica da djeci šest mjeseci ili godina dana u životu znače puno više nego odraslima – kaže sutkinja Parać Garma.

Posvojena djeca koja su dobila sretnije obitelji od njihovih bioloških, koje se nisu znale ni mogle bolje brinuti za njih, jednom će možda poželjeti i upoznati biološke roditelje i, sudeći prema ispovijestima posvojene djece, važno im je da ih roditelji u tome podrže. Ili kako je jedna posvojena djevojka na forumu napisala drugim roditeljima: “Ako na vrijeme shvatite da odnos između vas i djeteta nema ničeg zajedničkog s možebitnim odnosom ili neodnosom vašeg djeteta s biološkom obitelji, shvatili ste sve.” Druga djevojka u svjedočanstvu o pucanju odnosa s majkom, nakon što je poželjela saznati više o biološkoj obitelji, napisala je snažnu rečenicu: “Samo nemojte djeci koju ste posvojili govoriti da vam trebaju biti zahvalni!”

Slučaj prvi - oduzeto im troje od šestero djece

Neke se obitelji, nažalost, ne mogu spasiti niti se narušeni emocionalni odnosi u njima mogu popraviti, čak i kad država preko nadležnih službi pokuša učiniti sve da im pomogne. Od spašavanja takvih obitelji na kraju se odustane čak i kad to znači da će se morati razdvojiti braća i sestre. Jedan dugogodišnji zagrebački brak razdirali su sukobi i svađe zbog kojih je često morala intervenirati i policija sve dok se nije raspao. Intervenirao je i nadležni Centar za socijalnu skrb, koji je zbog šestero djece nadzirao obitelj od 2004. Kako je vrijeme prolazilo, stvari su se samo pogoršale pa je majka djece završila na psihijatriji, i to u vrijeme kad joj je najmlađa kći imala samo tri tjedna. Njezin suprug i otac malene složio se da se dijete privremeno smjesti u Dom za djecu Zagreb jer se kod kuće morao brinuti o još troje njihove djece. Rijetko su malenu, svoje četvrto dijete, posjećivali u domu. U to vrijeme majka je ponovno ostala trudna i rodila je još jednu djevojčicu, za koju se nije mogla brinuti pa je i ona smještena u dom. Bilo je očito da se roditelji neće moći brinuti o djevojčicama, za koje nisu željeli da ih se smjesti u udomiteljsku obitelj, pa je pokrenut postupak da im se oduzme pravo na život s djevojčicama, što je i učinjeno 2007.

Majka je djevojčice, koje su je zvale mama i radovale se njezinim dolascima, kod udomitelja posjećivala jednom mjesečno. I otac im je dolazio u posjet jednom mjesečno i telefonski ih zvao svaki tjedan sve do kolovoza 2008. Te godine majka je rodila i šesto dijete, dječačića, no razišla se s mužem pa je i maleni smješten u dječji dom. Majka ga je prvi put posjetila kad je imao 13 mjeseci. Emocionalna veza između njih nikad se nije razvila, za dječaka je majka bila nepoznata osoba, kojoj nije htio ići i plakao je u rijetkim prilikama kad bi ga posjetila. Emocionalni odnos s njim nije ostvario ni otac, stoga je prijedlog stručnog tima bio da se ubrza postupak lišenja skrbi za malenog, ali i za dvije djevojčice smještene kod udomitelja kako bi ostvarile pravo da žive u nekom drugom emocionalno toplom obiteljskom okruženju. Dok je otac na sudu priznao da se ne može brinuti o najmlađim kćerima i sinu jer se sve vrijeme brine o troje starije maloljetne djece, a zarađuje jedva da podmiri njihove osnovne potrebe, majka se protivila da joj se trajno oduzme troje djece. No, nije ništa učinila kako bi pokazala da je u stanju preuzeti brigu o njima. Nezaposlena je, živi u podstanarskoj sobici kod starijih ljudi, za koje se brine u zamjenu za smještaj koji joj pružaju. I majka i otac trajno su u zagrebačkoj Palači pravde lišeni roditeljske skrbi.

Slučaj drugi – kćer nije ni vidio šest godina

Očevi ili majke čija djeca nakon razvoda ili izvanbračne veze ne žive s njima, nego s njihovim bivšim partnerom, moraju biti svjesni da i oni mogu biti trajno izbrisani kao roditelji ako se financijski i emocionalno ne brinu za dijete, ako ga ne posjećuju i ne brinu se gdje je i kako živi. Ne oduzima se trajno roditeljska skrb samo onim roditeljima čija su djeca u domovima ili u udomiteljskim obiteljima, nego sud može trajno lišiti skrbi drugog roditelja koji uopće ne mari za dijete na zahtjev drugog roditelja. Lani potkraj godine zagrebački Općinski građanski sud trajno je lišio skrbi oca djevojčice jer je godinama nije ni pokušao vidjeti niti se financijski brinuo za nju. Djevojčica od rođenja živi s majkom, a otac ju je, kako je na sudu ispričala majka, posjećivao do njezine treće godine dva-tri puta tjedno, a onda je u sljedećih šest godina nijednom nije pokušao vidjeti. U početku se djevojčica raspitivala o njemu, a s vremenom je prestala i danas više ne pita za oca, s kojim ima samo dvije zajedničke fotografije. Majka djevojčice, svjesna da je to za njezinu dobrobit, poticala je susrete malene s bakom i djedom po ocu, a sve do unatrag dvije godine djed je za djevojčicu plaćao alimentaciju. Otac djevojčice na sudu se branio da je nije vidio četiri godine jer se nije htio gurati...

O svom djetetu ne zna ništa, osim koje su joj boje oči i kosa. Ne zna, napisala je sutkinja u presudi, ni kako joj je u školi, kako joj se zove razrednica, ide li na slobodne aktivnosti i koliko je visoka. No, unatoč tome, tvrdio je na sudu da želi sudjelovati u njezinu odgoju, viđati je i brinuti se za nju. No, iz nadležnog Centra za socijalnu skrb sudu su potvrdili da otac posljednjih godina nije došao ni na jedan dogovoreni susret s djevojčicom niti je pokušao stupiti u kontakt s djetetom i s majkom djeteta. Nije se odazvao ni na jedan poziv socijalnih radnika. Unatoč brojnim pruženim prilikama, ničim nije pokazao da se želi brinuti za kći. Kao otac, zaključio je sud, pokazao je potpuno nerazumijevanje emocionalnih i psiholoških potreba svog djeteta. Trajno je lišen roditeljske skrbi za svoju kćer. Ima još jedno dijete koje povremeno viđa. Ako je naučio išta iz ove nepravomoćne odluke, možda će se za to drugo dijete bolje brinuti nego što se brinuo za kćer.

Slučaj treći – zapuštali i zlostavljali djecu

Dvije djevojčice vrtićke dobi, ako su imale sreće, sada već žive u nekoj sretnijoj i boljoj obitelji nego što je bila njihova biološka. Njihovi roditelji, koji su živjeli u izvanbračnoj zajednici u kojoj je bilo svašta – zapuštanja djece i nasilja – trajno su pravomoćno lišeni skrbi 2011. godine. Djevojčicu rođenu kao nedonošče majka je 2008. nekoliko mjeseci nakon rođenja ozlijedila, a nakon toga je nijednom nije posjetila u bolnici. Centar za socijalnu skrb izrekao je upozorenje roditeljima i počeo nadzirati kako skrbe za dijete. U to vrijeme živjeli su u posve neprimjerenim uvjetima za obitelj s dvoje male djece, u podstanarskom, neurednom i zapuštenom stanu od 20-ak kvadrata, pod krovom koji curi.

Prostor u kojem su živjeli bio je prljav i hladan, a na podu su socijalni radnici našli iskorištene pelene i odstajalu hranu. Iste godine majka je završila u pritvoru zbog zlostavljanja mlađe djevojčice. Ni pritvor je nije promijenio pa je roditeljima godinu dana poslije oduzeto pravo da žive s djevojčicama, koje su završile u domu. Iako im je dana mogućnost da djecu posjećuju triput tjedno, u dom su rijetko dolazili. U ljeto 2009. otac je prestao posjećivati djevojčice, a majka je k njima opet počela dolaziti u ljeto 2010. nakon što je nije bilo godinu dana. No, djeca nisu emocionalno vezana za nju. U međuvremenu se razišla s njihovim ocem, i dalje je nezaposlena te živi s nekim drugim muškarcem.

>>Još uvijek malo očeva traži da žive s djecom