Neandertalci, dokumentarni film u produkciji Večernjeg lista, premijerno je prikazan upravo u Krapini, u Muzeju krapinskih neandertalaca, te otkriva rezultate najnovijih istraživanja. Priča o najpoznatijem i najvećem nalazištu neandertalaca na svijetu počela je jedne vruće srijede 23. kolovoza 1899. godine kada je Dragutin Gorjanović-Kramberger otkrio na Hušnjakovu brdu – zub. Umnjak. Danas znamo puno više o tim prvim Europljanima koji su živjeli u polarnim pustinjama, u opasnosti od spiljskih medvjeda, na temperaturama oko nule, ali su se i sporazumijevali, brinuli o starijima i nemoćnima, prvi su pokapali vlastite mrtve, bili su prilagodljivi, sa složenom kulturom, a čak bi, da su danas među nama, znali koristiti i – mobitel.
Ogrlica od orlovih kandža
– Neandertalci su bili izrazito snažni, mnogo snažniji nego mi danas. Istina, bili su i nešto niži, ali žilavi. Toliko su bili snažni da bi danas bez problema mogli svladati snagatora kakav je bio Arnold Schwarzenegger u najboljim danima – slikovito objašnjava jedan od aktera filma prof.dr.sc. Ivor Janković iz Instituta za antropologiju. U filmu su sudjelovali najbolji domaći stručnjaci iz Arheološkog muzeja u Zagrebu, Instituta za antropologiju, HAZU-a, zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, sveučilišni profesori...
VIDEO Trailer za dokumentarac Neandertalci
Zašto su bili toliko snažni?
– Morali su se fizički nositi s velikim izazovima, živjeli su poput nomada, prelazili su preko velikih prostranstava i nosili sa sobom sve što im je bilo potrebno. Malo bi bili ovdje, pa malo ondje... Lovili su plijen. Teško je znati točno u kakvim su zajednicama živjeli, koliko su imali djece, no znamo da su bili u manjim zajednicama, od pet do 25 jedinki, koje su bile vrlo mobilne. Susretali su se s drugim skupinama, s kojima bi onda imali djecu – govori Janković.
Koliko su dugo živjeli? – Kad je neandertalac imao 30-40 godina, bio je već u dubokoj starosti. Život im nije bio lak, a mnoge nedaće i nesreće su ga skraćivale. U dokumentarcu se spominje da su živjeli i na području koje danas prekriva Jadransko more, a u njihovo doba to je bila travnata nizina. Kako to znamo?
– Imamo neka nalazišta u Kaštelanskom zaljevu koji je danas pod vodom, a nekad nije bio. I vjerojatno na dnu Jadrana postoje mnoge podvodne pećine u kojima su nekad živjeli neandertalci, a to su istraživanja koja nas tek čekaju u budućnosti. Film je prikazan u Krapini. Što bi se dogodilo da se neandertalci, ovdje iz svog doma u kojem su živjeli prije stotinu tisuća godina, spuste dolje, recimo u centar grada?
– Kad bismo neandertalce iz tog svijeta, prije 130 tisuća godina, stavili u naš život, oni bi djelovali zbunjeno. Teško bi se snalazili u našoj kulturi. Međutim, da nas moderne ljude stavite u njihov životni okoliš, nama bi bilo još teže! Drugim riječima, kad bismo neandertalca odgajali u okviru naše kulture, postigao bi rezultate koje ne biste očekivali – kaže prof.dr.sc. Ivor Karavanić, redoviti profesor na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Bi li se, na primjer, mogao služiti mobitelom? – Vrlo je moguće da bi se naučio služiti mobitelom kao i mi! – kaže profesor Karavanić. Neandertalci su bili i – religiozni, kako je to izgledalo u praksi? – O tome se spekulira, a arheologija želi biti egzaktna znanost. No, znamo nedvojbeno da su ukapali svoje mrtve. Za jedne će znanstvenike to značiti da je postojala vjera u zagrobni život, da su neandertalci osjećali da fizički kraj osobe nije i definitivan kraj. Ipak, za druge znanstvenike, one skeptičnije, to će značiti da je to zakapanje bilo samo higijenska mjera, možda emocionalan odnos prema pokojniku, da mu tijelo ne bi rastrgale zvijeri. Ipak, imamo specifične nalaze, kakvih nije puno, a to je 30 ureza nastalih nakon smrti pokojnice, koji snažno sugeriraju da je sprovod bio simboličan čin, opraštanje, možda i ritual – govori Karavanić.
Koja su ih životna pitanja mučila, o čemu su razmišljali? – Promatrali su prirodne mijene, postavljali su si pitanja o prolaznosti, o tome zašto ne mogu na neke stvari sami utjecati. Pitanja o smrti s kojom su se susretali, a također o važnosti životinjskog svijeta. Oni nisu bili izdvojeni iz prirode, poput nas danas, i u okviru tih filozofskih pitanja i onoga što imamo u arheološkim nalazima, opet dolazimo na ukope. I to nam daje uporište za pretpostavku da su doista određene skupine neandertalaca imale religiozne osjećaje.
Služili su se i bojom, koristili crveni oker, možda za simboliku, no možda i utilitarno kao zaštitu od sunca ili insekata. Poznavali su i osnove medicine, koristili biljke koje se i danas koriste u medicini. Nosili su čak i nakit! Ogrlicu od kandža orla štekavca, s osam kandža i jednim nožnim člankom – kažu naši stručnjaci. Koliko današnji čovjek ima veze s neandertalcima?
– Danas znamo da su se miješali s modernim ljudima, gube se fizički prije 35 tisuća godina, no točno je da imamo između jedan i četiri posto njihova genetskog nasljeđa. Uostalom, Svante Pääbo dobio je lani Nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju upravo za istraživanje genoma neandertalaca, a rekao mi je da je većina istraživanja temeljena na nalazima iz naše spilje Vindije te Hušnjakova, a upravo je on i dokazao da svatko od nas ima dio neandertalca u sebi – kazao je Janković.
Kolika je bila temperatura u njihovo doba? Bilo je poprilično hladno? – Temperatura je u to doba bila oko nule, živjeli su ovdje kao danas u Sibiru ili Skandinaviji. Nisu samo hodali šumama, već su pratili kretanja velikih krda jelena, divljih konja, srna, postoje dokazi da su lovili i bizone, pragoveda, čak i da su jeli divlju pšenicu – kaže znanstvenik Siniša Radović, stručnjak za antropologiju i član HAZU. Koliko su dugo tu boravili, konkretno na Hušnjakovu brdu? Godinama ili mjesecima?
– Moguće je da su tu bili samo nekoliko mjeseci, a možda su se i vraćali. Ili su tu boravili sezonski. Selili su se svakih nekoliko mjeseci, zbog promjena klime, migracija životinja, a kad bi došli na neko mjesto poput ovoga, ostajali bi na njemu stariji i djeca, a ostali bi kružili i bili u lovu. Većinom su ovdje bili stariji i djeca, a pronađeno je između 70 i 80 jedinki neandertalaca, zato ovo mjesto i jest najveće nalazište na svijetu. Upravo zbog te varijabilnosti među individuama svatko na svijetu tko proučava tu temu mora doći na ovo mjesto, odnosno u Hrvatski prirodoslovni muzej u Zagrebu te proučiti te nalaze. Uostalom i ovaj dokumentarac je bitan jer na suvremen način prikazuje neandertalce. Bit će bitan i za studente arheologije i antropologije ili sličnih struka jer dobro uvodi u problematiku, a atraktivan je i za djecu jer na ispravan način daje pogled na neandertalce kao intelektualne individue vrlo slične nama. Važno je znati da oni nisu nestali, već su zbog miješanja s modernim ljudima koji su stizali na tlo Europe postali dio nas – govore znanstvenici. Što su jeli?
Posjetitelja 1,2 milijuna
– Meso! Velike količine mesa. Morali su organizirano loviti, drugim riječima, imali su razvijene i određene društvene odnose, mnogo više nego što bi to netko mislio. Autori filma su glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić i urednik rubrike Panorama Marin Penavić. Film su snimali Matej Pavelić, Borna Filić, Kruno Galjar, Zoran Pajić, Laura Hana Uremović i Antonio Tatar. Glazbu potpisuje Matej Meštrović.
– Dokumentarac je Večernjakov dar za 13. rođendan Muzeja krapinskih neandertalaca, a sve je počelo lani kada smo uspješnom suradnjom sa stručnjacima ispričali u tiskanom specijalu priču o putu neandertalaca u Hrvatskoj i šire – rekao je glavni urednik Dražen Klarić. Jurica Sabol, ravnatelj Muzeja Hrvatskog zagorja, dodao je:
– Večernjakov dokumentarac važan je zbog promocije lokaliteta u Krapini, podizanja svijesti o zaštiti prirodne baštine, identiteta Hrvatskog zagorja kao našeg zajedničkog kulturnog nasljeđa. Nama koji radimo i baštinimo tu građu bitno je da je krapinska zbirka i dalje živa, da se istražuje, da se piše i da imamo ovakva događanja na kojima možemo promovirati rad znanstvenika – kazao je Sabol, prvi čovjek muzeja kroz koji je u 13 godina prošlo više od 1,2 milijuna posjetitelja. U filmu doznajemo da su neandertalci i razgovarali. O čemu?
– Ponašali su se moderno jer su imali i – jezik. O čemu su razgovarali i kakvim su jezikom govorili, nažalost, zauvijek će ostati obavijeno tajnom. Dokumentarni film možete pogledati na portalu vecernji.hr i na našem YouTube kanalu.