Hrvatski gospodarstvenici neće odustati od odlaska na Rusko-hrvatski gospodarski forum u Moskvi unatoč kritikama naših euroatlantskih saveznika (SAD). Od kada je reagirao Kenneth Merton, veleposlanik SAD-a u Zagrebu, broj prijavljenih tvrtki porastao je sa 80 na 100. Nije to inat, nego podatak koji najbolje govori da naši u Moskvu idu iz nužde. I ne idu zbog političkih razloga, nego radi poslova.
Riječ je o tvrtkama koje mogu preživjeti samo ako izvoze. Odjeknulo je kada se i šef oporbe, Tomislav Karamarko odmah složio s Amerikancima da je neprimjereno ići u Moskvu. Mnogi će mu zamjeriti tu “nesuverenističku” izjavu, no u drugom je planu ostala njegova poruka da “puno zemalja EU ima dobre gospodarske odnose s Rusijom, ali morali smo obaviti dobru diplomatsku pripremu”. To da je hrvatska Vlada mogla sudjelovanje na forumu u Moskvi bolje obrazložiti saveznicima, mogla je, no to treba pripisati već poslovičnom nesnalaženju Vlade. Verzirani diplomati predvidjeli bi da će doći do problema. Forum se pripremao mjesecima, a kada su se zaoštrile političke okolnosti oko Ukrajine, MVP je trebao obaviti razgovore s političkim saveznicima. No nije, pa je to, tek sada, obavio operativni organizator puta, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, koji je “iskomunicirao” s Mertonom.
Argumenti veleposlanika SAD-a kažu da su Amerikanci svjesni da sankcije imaju negativan učinak na poslovne interese – “ali SAD i EU zajednički priznaju kako je ekonomski pritisak najbolje sredstvo da se osigura smirivanje stanja i političko rješenje krize”. Stoje i ti argumenti premda i Merton zna da RH nije industrijska sila zbog koje bi sankcije mogle propasti (možda im više smeta što je forum i investicijska konferencija). Jer, Hrvatska nije prva koja šalje poslovnjake u Moskvu. U Moskvi je već održan isti takav forum sa Šveđanima i Norvežanima. Bit će da su bolji diplomati jer saveznici se nisu bunili, kao u našem slučaju. Gledam listu tvrtki koje idu u Moskvu, većinom industrijalci: splitski AD Plastik ima u Rusiji tri tvornice automobilske opreme, Adria Winch proizvodi opremu za naftnu i brodograđevnu industriju, Agrofructus ne može izvoziti voće, ali može džemove i marmelade, koje nisu pod sankcijama. Brodosplit radi sofisticirane brodove za Rusiju, tu su Ericsson Nikola Tesla, Đuro Đaković, Galeb, Končar, M San, IGH, King-ICS, Montmontaža, Plinacro, RIZ-odašiljači, TDR, Gredelj, Uljanik, Gavrilović, Ina. Mnogo malih i srednjih metalskih poduzeća...
Gospodarstvenici znaju da će sankcije, kao politički proizvod, prije ili kasnije biti ukinute. Zanimljivo je da su Vlada (SDP), Vrdoljak (HNS) i HGK Luke Burilovića (HDZ) reagirali jednako na kritiku štiteći naš interes. Hrvatska jest članica EU i NATO-a i treba poštovati sankcije, ali moramo se brinuti i o našim gospodarskim interesima. Forum u Moskvi nije izabran slučajno i zbog politike. Kada je MVP tražio da naši izvoznici naprave listu želja koja su im tržišta prioritet u 2015., odgovor je glasio: Rusija, Turska, zemlje Magreba, SAD, Kanada, Indija, Australija, Vijetnam, Kuvajt. Rusija je naše osmo po veličini izvozno tržište. U 11 mjeseci 2014. robna razmjena iznosila je 1,11 milijardi eura, od čega je 260 milijuna naš izvoz, koji je rastao 9 posto. Te su brojke važne za Hrvatsku u recesiji. Samo neka diplomacija odradi kontrolu političke štete! To im i jest posao.
>> Kalašnjikovu ne smetaju ni sankcije ni pad vrijednosti rublja
Rusija je nerazvijena nestabilna zemlja konja pruža mogućnost visokog dobitka uz visok rizik od propasti uloženog novca. Toga je svjestan svaki ulagač.