Treba dati za pravo Miroslavu Škori kada se, s nelagodom brojeći dane do završetka kampanje za parlamentarne izbore, žali na prekomjerno granatiranje u medijima. Uistinu, malo je kojem novom političkom licu priređena ovakva urnebesna dobrodošlica na političku pozornicu kao lideru Domovinskog pokreta, kao da bi za hrvatsku budućnost trebalo biti važno što je to sredinom 80- ih “govorio drug Škoro”, u to doba predsjednik komisije za kulturu Općinskog komiteta Saveza socijalističke omladine Osijeka, i još važnije, zašto je njegova supruga Kim, tada 17-godišnjakinja, objavila jedan članak u glasilu četničke emigracije. Škori se, kao malo kome, poput krimena predbacivala i sestra na izbornoj listi, što se čak ni Željku Kerumu nije spočitavalo. Premda nipošto nije jedini koji se upetljao u tešku problematiku pobačaja i silovanja, malo tko je doživio takvu kanonadu kao što je Škoro. Za motive takvog tretmana Škore u javnosti ne treba ići predaleko, dovoljno je podsjetiti na uspjeh koji je ostvario na predsjedničkim izborima kada mu je povjerenje poklonilo čak 465.000 birača, a nije zanemariv broj ni onih koji su se odazvali njegovu pozivu i poništili listić.
Najava da će toliki ugled pokušati kapitalizirati na parlamentarnim izborima, dakako, morao je uzbibati politički duopol koji već tridesetak godina sustavno unazađuje hrvatsko društvo, narod i državu. Zaista, nitko nije toliki nemir unio u redove dvopartijskog sustava kao on, u konačnici, svjestan je toga bio i sam Miroslav Škoro kada je u izbornoj noći u svome govoru pozvao na pojačani oprez svoje suradnike “kojima će se sada kopati do sedmog koljena i otkrivati o njima sve što ne znaju ni oni sami”. Utoliko je potpuno neshvatljivo što je u tu klopku upao sam.
Najprije je, nedavno, morao demantirati osnivanje Ministarstva sreće koji je u intervjuu za Večernji list najavila članica Domovinskog pokreta Anita Freimann, jer “Domovinski pokret ne planira povećavati broj ministarstava niti pospješivati daljnje bujanje ionako preglomaznog državnog aparata”. Potom se doznalo da je na listu u 8. izbornoj jedinici postavio bivšu općinsku državnu odvjetnicu iz Pazina Davorku Smoković koja je pravomoćno osuđena za korupciju u tzv. aferi “Ipsilon”, za pogodovanje poduzetniku Draženu Golemoviću. Potom su mu iskopali da je Martina Kordića s liste u V. izbornoj jedinici prošle godine kaznilo Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa jer si je kao načelnik općine Vođinci dao u zakup javnu površinu za ugostiteljski obrt čiji je vlasnik. Pa se još i otkrilo da njegov Ivan Matić s liste u IV. izbornoj jedinici junak “liste srama” jer državi duguje gotovo pola milijuna kuna.
Naposljetku, sada se od spomenutih ograđuju i njegovi vlastiti, poput kandidatkinje za Dalmaciju Tuge Tarle koja je zbog spomenutih afera već najavila mogućnost odustajanja od eventualno osvojenog mandata. Miroslav Škoro sada u Trumpovom stilu za ta medijska otkrića optužuje “duboku državu” koju Domovinski pokret nije u stanju kontrolirati i “vršiti provjere ljudi na uobičajeni način”, no ostaje nejasno zašto je propustio imena svojih uzdanica jednostavno – proguglati. Pa ni pojasniti kako je moguće da mu šest mjeseci od predsjedničkih izbora naovamo nije bilo dovoljno da ponudi neka nova, mlada, neiskvarena lica i uz njihovu potporu donese proklamiranu čestitost u politici i neokaljane ljude s kojima želi mijenjati Hrvatsku. Jer, neće Škoru doći glave srednji prst i karijera omladinca već mangupi u vlastitim redovima. No, račun pritom može isporučiti tek sebi samome.
>> VIDEO Može li Škoro biti odličan premijer? Vesna Vučemilović: "Može. Jedino je glas birača važan, vidjet ćemo"
Na ovim izborima ima 2669 kandidata. Sudeći po medijskim napisima, od 2669 kandidata, njih 2668 nema apsolutno nikakvu prošlost i nisu ništa radili u životu. Nitko nije bio ni u omladincima ni u pionirima, nitko nema ni ženu, ni muža, ni babu, ni prababu ni nikoga tko je bilo što radio. Nikome nitko nije služio JNA, bio u partiji, radio za ud-bu ili bio čet-nik i srpski špijun. Svih 2668 kandidata su bili dragovoljci Domovinskog rata od 1991. Niti jedan od 2668 kandidata, kao ni svi njihovi rođaci do osmog koljena, nikad nisu ništa ukrali, niti su ikome išta dugovali. Nitko im u familiji nije Srbin ni mason. Međutim, postoji i 2669. kandidat, a on se zove Škoro, za kojeg smo po medijskim napisima otkrili da je u životu radio sve najgore i to sve što postoji, i još deset puta više od toga, a kakve tek ima rođake i susjede, e ti su tek najgori.