'Neću na rad za opće dobro, ja idem u zatvor'

Nudili su mu rad za opće dobro, no Zoran Pilipović trebao je biti prvi odvjetnik koji je u znak protesta otišao u zatvor. Jedino su njega u državi osudili da je odao službenu tajnu. Kad je odbio rad za opće dobro, rekavši neka ga šalju u zatvor, u probacijskom uredu ostali su zatečeni.

Pravo na pošteno suđenje

No, ipak neće u zatvor zahvaljujući Ustavnom sudu koji je ukinuo pravomoćnu osuđujuću presudu jer je Pilipoviću povrijeđeno pravo na pošteno suđenje. Naloženo je novo suđenje jer Ustavni sud, koji rijetko intervenira u presude redovitih sudova, nije mogao prijeći preko propusta i “čudnog” obrazloženja osuđujuće presude. Pilipovića je zagrebački sudac Rafael Krešić tri puta oslobađao optužbe da je odao tajnu jer je 2008. rekao da ne želi u pretkaznenom postupku braniti Roberta Matanića (poslije osuđenog u slučaju Pukanić, op. a.) jer se nije slagao s njim u tome da iznosi obranu. Sudac je obrazlagao da je riječ o bagatelnom djelu, no Županijski sud ukidao je te oslobađajuće presude, a četvrti je put dao predmet novom sucu.

Pilipoviću je bilo dosta svega pa je u četvrtom procesu ironično kazao: "Žalim što sam počinio beskrupulozan i bestijalan zločin. Tek sam poslije shvatio da obavještajna zajednica i MUP meni žele dobro, da im je cilj preodgojiti me. Sad sam svjestan da je moj odgoj bio loš i da je zadatak Državnog odvjetništva preodgojiti me...” To očito ironično priznanje novi je sudac iščitao kao žaljenje i uvjetno ga osudio, a dobro je došlo i zagrebačkom Županijskom sudu koji je Pilipovićevu ironiju doslovno tumačio i osudio ga na tri mjeseca zatvora, koja će se zamijeniti radom za opće dobro. Pilipović je podnio ustavnu tužbu navodeći da se na svim suđenjima i na četvrtom branio jednako.

Gorak okus u ustima

“Rečeničnim konstrukcijama, koje se mogu podvesti pod ironiju, bijes, nemoć ali nikako pod priznanje i žaljenje, nisam priznao krivnju. Tu konstrukciju riječi, vokabularnu formu, psihički zdrava osoba nikako ne može prihvatiti kao priznanje jer ostavlja gorak okus u odnosu na sud, njegovu ozbiljnost i osjećaj za pravdu i pravednost”, napisao je u tužbi najavivši i tužbu sudu u Strasbourgu te dodajući da bi taj sud mogao steći pogrešan dojam da RH nije zemlja vladavine prava, već država instrumentaliziranog pravosudnog sustava.

Vijeće Ustavnog suda, u sastavu sudaca Snježana Bagić, Mate Arlović, Davor Krapac, Ivan Matija, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, utvrdilo je da su sudovi bili dužni s pažnjom preispitati iskrenost, kontekst i ton njegova “priznanja”, to više što je tri puta poricao krivnju. Usto, na četvrtom suđenju dijametralno je promijenjena izreka presude, a nije obrazloženo zašto sud odstupa od zaključaka iz oslobađajućih presuda.

>>Odvjetnik Pilipović oslobođen optužbe za prijetnju