Iz egzila u Litvi, kamo se sklonila poslije predsjedničkih izbora 9. kolovoza, Svetlana Tihanovska, liderica oporbe vječnom predsjedniku Aleksanderu Lukašenku, novom videoporukom poručuje kako je spremna “preuzeti na sebe odgovornost i upravljati zemljom u ovom razdoblju tranzicije do novih predsjedničkih izbora”. Kaže kako nije htjela biti političarka, ali je sudbina odlučila da bude u prvim redovima borbe protiv nepravde. Od izbora svakodnevno traju prosvjedi protiv Lukašenka, a u nedjelju se u Minsku okupilo oko 200.000 prosvjednika koji traže nove demokratske izbore.
“Možete me ubiti”
Lukašenko je na vlasti 26 godina, a na izborima 9. kolovoza navodno je pobijedio s 80 posto glasova. Taj rezultat oporba ne priznaje i traži ponavljanje izbora. Lukašenko je dobio potporu ruskog predsjednika Vladimira Putina, dok Europska unija smatra da izbori nisu održani u demokratskom duhu. Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel sazvao je za srijedu izvanredni sastanak na vrhu Europske unije o krizi u Bjelorusiji.
“Bjelorusi imaju pravo odlučiti o svojoj budućnosti i slobodno izabrati svoga čelnika. Nasilje protiv prosvjednika je neprihvatljiva i ne može biti autorizirano”, napisao je Michel na Twitteru.
– U Bjelorusiji nije ispoštovan minimum standarda demokracije – rekao je Steffen Seibert, glasnogovornik njemačke kancelarke Angele Merkel, te dodao kako se razmišlja o opciji proširenja sankcija na čelnike u toj zemlji.
Prvi put u Bjelorusiji protiv Lukašenka prosvjeduju i radnici te državni zaposlenici, odnosno oni na koje je do sada “posljednji europski diktator” uvijek računao kao potporu. Radnici koji su bili baza potpore Lukašenku sada su u štrajku, izašli su iz tvornica, rafinerija i poduzeća, na što su se odlučili nakon što su vidjeli brutalnost policije protiv prosvjednika. Radnici u štrajku došli su do tvornice vojnih vozila Mzkt gdje je trebao govoriti Lukašenko. Prije negoli je “pobjegao” u helikopteru, ljudi su klicali: “Odlazi, odlazi!” te su mu vikali da je “lažljivac”. Lukašenko odbija raspisati nove izbore i ponavlja kako su izbori održani.
– Neće biti novih izbora sve dok me ne ubijete – ponavlja on. Jučer je bjeloruski lider ipak rekao da je spreman na podjelu moći i promjene ustava, no “ne pod pritiskom prosvjednika”.
Prosvjedu su se priključili i zaposlenici državnih televizijskih i radijskih postaja (Belteleradiocompany) i emitirali su sliku praznog studija, koja je kasnije zamijenjena starim filmovima.
Jučer su štrajkali radnici u više tvrtki i tvornica (primjerice, proizvođač bagera BelAZ). Direktori poduzeća tražili su od zaposlenika da napismeno iznesu svoje zahtjeve te im poručili da ne smiju prekinuti proizvodnju. Zaposlenici su gotovo jednoglasno izglasali štrajk, a sindikati su obavijesti direktore da će proizvodnja biti obustavljena.
Bjeloruski veleposlanik u Slovačkoj Igor Leščenia represiju bjeloruske policije usporedio je s postupanjem Staljinove policije.
– Izražavam solidarnost s onima koji su izašli na ulice bjeloruskih gradova u mirnom maršu kako bi se čuo njihov glas. Bjelorusi su do toga došli jer su patili – kazao je Leščenia u videoporuci na portalu Naša Niva te kazao kako je šokiran nasiljem protiv prosvjednika te ga je usporedio s represijom koju je provodio Sovjetski Savez tijekom prvih godina vladavine Josifa Staljina.
Bjeloruska policija tijekom prosvjeda primijenila je silu protiv prosvjednika i zatvorila oko tisuća osoba. U petak je oslobođeno oko 2000 prosvjednika koji su opisali nasilje kojem su bili podvrgnuti. Dok bude držao policiju i vojsku, Lukašenko se zasigurno neće povući.
U nekim manjim gradovima Bjelorusije policija se solidarizirala s prosvjednicima, ali to još nije dovoljno za slavlje pobjede nad Lukašenkom kojem stiže potpora iz Moskve.
O bjeloruskoj krizi razgovarat će, dakle, i čelnici EU, a predstavnik za vanjsku politiku Josip Borrell na Twitteru je napisao da je EU na strani prosvjednika.
Za talijanski list Repubblicu bjeloruski novinar i analitičar Frank Viačorka napisao je kako je nedjeljni prosvjedni skup u Minsku bio najveći u povijesti Bjelorusije. “Kao da prisustvuprisustvu jemo rušenju Sovjetskog Saveza, ali 30 godina kasnije”, poručio je Viačorka.
Nedjeljni je prosvjed bio sedmi zaredom u maloj zemlji stisnutoj između baltičkih zemalja, Poljske, Ukrajine i Rusije. New York Times je napisao kako je 200.000 prosvjednika velik broj za zemlju od devet milijuna stanovnika u kojoj su još k tomu prosvjedi gušeni nasiljem.
Režimski skup ostao u sjeni
– Prvi put u 26 godina činilo se da živimo u europskoj zemlji – kazala je s male pozornice Marija Kolesnikova, jedina od tri žene iz oporbe koja je ostala u Bjelorusiji poslije izbora 9. kolovoza. Naglasila je da, što se više bude inzistiralo s prosvjedima, to će prije doći do promjena. Njezine riječi čuo je mali broj ljudi jer nije bio pripremljen nikakav razglas za održavanje govora, a čini se da ni organizatori nisu očekivali takav odaziv.
Na manifestaciji organiziranoj u nedjelju za potporu Lukašenku, na kojoj su bili i neki državni službenici, a vlada je organizirala besplatni autobusni prijevoz kako bi u Minsk stigli i stanovnici drugih dijelova zemlje, bilo je, prema riječima šefa države, 65.000 osoba. Britanski list Guardian napisao je kako je vjerojatnost da je na tom mitingu bilo 65.000 osoba onolika kolika je vjerojatnost da je 80 posto birača glasovalo za Lukašenka.
Na tom mitingu u kratkom govoru Lukašenko je za prosvjede, bez da je iznio dokaze, optužio zapadne zemlje i kazao kako je NATO postavio vojsku u blizini granice s Bjelorusijom.
Ima šanse da završi kao ceausescu, a tko je trebao završiti i jenonogi zločinac, monstrum