Neka stranke u analizi krenu od one da su birači uvijek u pravu

Kada bi stranke unutar sebe počele analizirati zašto nisu ostvarile izborne rezultate kakvima su se nadale primjenjujući pravilo da su birači uvijek u pravu, izbjegla bi se optuživanja ljudi da nisu razumjeli opasnosti koje nude suparničke stranke. Narod koji može birati ne smije biti optuživan da je krivo izabrao jer, ne bude li zadovoljan izborom, drugi će put izabrati nešto drugo. To su rezultati demokracije. Ne može se pobijediti na izborima samo tako što će se suparnika ocrniti (pa i doslovno ga odjenuti u crnu košulju).

Europa nakon nedjeljnih izbora nije više ona od prije 20 godina i više to neće biti, jer su nastale nove stranke, a nestale su tzv. tradicionalne. Dovoljno je kazati da je do sada gotovo uvijek vodeća stranka u Velikoj Britaniji, ona Konzervativna čelnika kakvi su bili Churchill i Thatcher, nestala. Konzervativci su peti na Otoku tradicija. Od pada Berlinskog zida počele su nestajati tradicionalne stranke. Devedesetih godina nestala je, primjerice, Demokršćanska stranka Italije, a da ne govorimo o raznim komunističkim strankama u Europi koje više nisu nikoga privlačile.

Sada je došlo vrijeme tzv. protuelitnih stranaka, odnosno onih koje se naziva populističkima, suverenističkima, pa čak i fašističkima. Osnovna je greška neku stranku etiketirati kao fašističku jer nijedna u svojem programu nema uvođenje rasnih zakona, poništavanje sloboda itd., već sve zadržavaju pravo na višestranačje i na višeumlje. Stranka koju se naziva desničarskom ili opasnom za demokraciju to nije zato što njezini čelnici drže da treba zaustaviti izbjeglički val. Ne postoje ni europski trendovi, premda ima i sličnosti u političkim promjenama u pojedinim zemljama. Svaka stranka koja ne sluša što se događa u društvu osuđena je na izumiranje.

Političari moraju znati upravljati promjenama. Kao što se ne može zaustaviti nabujalu rijeku, nego je usmjeriti, tako se ne može zaustaviti val promjena u društvu, nego ga se mora kanalizirati. Pred Europskim parlamentom nadolazi bujica i, ako nije sada probila vrata (tzv. suverenisti su u manjini), ući će s još većom snagom sljedeći put, ali ne zato što su birači u krivu.