Tijekom proteklih godina pomaci u ribarstvu su evidentni, ali i unatoč tome stanje i dalje nije zadovoljavajuće jer neprestano radimo jedan korak naprijed, a dva unatrag, rečeno je na današnjem 9. Međunarodnom gospodarsko – znanstvenom skupu o ribarstvu Hrvatska akvakultura u Europskoj uniji – sadašnjost i budućnost. Predsjednik Udruženja ribarstva Republike Hrvatske pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Milan Božić rekao je da su i dalje prisutni problemi u pitanjima rješavanja vodnih naknada, poljoprivrednog zemljišta, imovinsko - pravnih odnosa, statusa ribnjaka.
- Imali smo nekada proizvodnju od 17 do 18 tisuća tona ribe, a danas oko pet tisuće tona što ne zadovoljava niti domaće potrebe. Prošle godine iz hladnovodnog uzgoja domaće je tržište konzumiralo oko 2,5, a iz toplovodnog oko 3,5 tisuća tona ribe, rekao je Božić govoreći o stanju u hrvatskom ribarstvu danas. Voditelj HGK-ove grupacije za akvakulturu i dopredsjednik Europskog udruženja FEAP Želimir Filić kaže da Hrvatska mora povećati količinsku proizvodnu i, što je još važnije, dizati konkurentnost proizvoda.
- U državama članicama FEAPA, koji obuhvaća članice EU te Tursku, Norvešku i Hrvatsku, godišnje se ostvari proizvodnja oko 2 milijuna tona uzgojne ribe od kojih 1,3 milijuna u zemljama članicama EU. Vrijednost cjelokupne te proizvodnje je veća od 8 milijardi eura. Europska akvakultura je kvalitetna po svojoj tehnlogiji, međutim, ona čini svega 2 posto svjetske proizvodnje. Od 100 posto konzumacije ribe na europskom tržištu 10 posto hrane iz mora pokriva akvakultura, oko 25 posto ribolov, a oko 65 posto se uvozi iz trećih zemalja. To nam govori da postoji veliki prostor za razvoj te djelatnosti i tu Hrvatska mora vidjeti svoju šansu, rekao je Filić.
Skupu je prisustvovao i pomoćnik ministra poljoprivrede Miro Kučić koji je rekao da je problem hrvatskog ribarstva zapravo i problem cjelokupnog gospodarstva Hrvatske. - Međutim, brojke pokazuju da se ovdje ipak nešto pozitivno događa. Od onih spominjanih milijardu kuna investicija, gotovo 720 milijuna kuna je uloženo u ribarstvo od čega je gotovo 100 milijuna kuna završilo u Istočnoj Slavoniji u kojem se gotovo 20 godina ništa nije radilo, rekao je Kučić dodajući da ne postoji hrvatsko morsko i hrvatsko slatkovodno ribarstvo već samo hrvatsko ribarstvo.
Rekao je i da nakon 1. srpnja, kada Hrvatska pristupi EU, postoje samo dva pravca kojima bi hrvatsko ribarstvo trebalo krenuti. - Da bi hrvatsko ribarstvo opstalo i postalo konkurentno, potrebno je, uz primjerenu naknadu, smanjiti broj brodova za ribaranje na Jadranu jer ih je u ovom trenutku više za između 20 i 30 posto nego što bi trebalo ukoliko želimo rentabilnu proizvodnju. Isto tako sva preostala sredstva trebamo usmjeriti za akvakulturu uz naglasak na slatkovodno ribarstvo, rekao je Kučić.