Na prijamu Srpskog narodnog vijeća, koji se tradicionalno održava u povodu proslave Božića, jedna je umjetnička instalacija uspjela zasjeniti čak i znakovitu zanimljivost što je novčić u česnici dopao upravo budućem hrvatskom premijeru.
Show je “ukrao” konceptualni umjetnik Siniša Labrović koji je goste dočekao s 11 razbijenih ploča, na kojima su na latinici i ćirilici bili ispisani pa razbijeni stihovi Ive Andrića, Arsena Dedića, Bore Ćosića, Sime Matavulja, Vladana Desnice, Mirka Kovača, Danila Kiša, Dragana Velikića, Sime Mraovića, Grigora Viteza i Branka Miljkovića. Reakcijama je, otkriva u razgovoru za Večernji list, zadovoljan.
Društvena relevantnost
– Pokazalo se da je izbor mjesta i trenutka jako dobar za taj rad, da ima neku društvenu relevantnost – kaže umjetnik, kojeg smo potom upoznali sa sadržajem priopćenja koje je jučer stiglo iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, čiji su potpisnici njegovu instalaciju ocijenili neprimjerenom i sramotnom.
– Nemam ništa protiv, živimo u demokraciji. Nije to prvi put, neki od HSP-ova već me prozvao kvaziumjetnikom, no umjetnost je, kao i sve što ulazi u javnu sferu djelovanja, podložna kritici. Svakako treba uzeti u obzir njihove zasluge, patnju i žrtvu tijekom Domovinskog rata, koja zaslužuje svako poštovanje, međutim, ne dopuštam da su veterani posljednja instanca dopuštenog mišljenja jer mi ne pada na pamet misliti njihovom glavom. Također, volio bih da ljudi iz tog Stožera za obranu od ne-znam-koga objasne što je to sramotno u 11 jako lijepih stihova – uzvraća Labrović.
Inspiraciju za tu instalaciju pronašao je u recentnim događanjima u Vukovaru kada je, kaže, bio “jako neugodno iznenađen” razbijanjem ćiriličnih ploča na hrvatskim institucijama stoga što su veterani razbijajući ćirilicu na dvopismenim pločama zapravo razbijali i latinicu.
– Zatiranje pisma kao jednog od najvećih civilizacijskih dostignuća za mene, Hrvata i katolika, čin je političkog fašizma i barbarizma. Bio sam uznemiren i osjetio sam potrebu reagirati i na govor mržnje. To je ono što ljude dijeli, što treba ostaviti iza sebe. Umjesto da odgovaramo na suvremene izazove poput ekologije ili odlaska u svemir, mi još zastajemo na pitanjima stalne proizvodnje mržnje i umjetnim podjelama, na sumnjičenju manjinaca, kako nacionalnih tako i rodnih skupina. Riječ je o opasnim pojavama zbog kakvih su 90-ih na ovim prostorima letjele glave, to je pitanje života i smrti. Takva zajednica osuđena je na mrak i to me užasava, a moja je dužnost kao umjetnika o tome nešto kazati – priča Siniša Labrović.
Život umjetnika koji se izražava kroz pristup performansa, body arta, videa i fotografije odabrao je u zrelim godinama, u 35. godini. Inače profesor književnosti, odlučio je zaplesati po rubu pa svojim radom publiku tjerati do krajnjih granica reakcije, percepcije, strpljenja. “Kažnjavanje”, u kojem se bičuje kada netko iz publike napusti galeriju, vjerojatno je najekstremniji primjer, a reakcija nije izostala ni na performans tijekom kojeg urinira pa pije vlastitu mokraću.
Sadržaj jednog broja ženskog magazina Gloria prepjevao je u epske deseterce te ih, svirajući gusle, izvodio zatvorenih očiju, poput slijepog Homera.
“Obiteljski dnevnik” prikazuje njegovu mnogočlanu obitelj kako potpuno mirno prati polusatni Dnevnik HRT-a u pola osam navečer.
Ovce u realityju
Multimedijskim umjetničkim projektom Stado.org u kojem su ovce bile sudionice reality showa, izazvao je pozornost svjetskih medija pa su o njemu izvijestili Reuters, BBC, Ansa, New York Post, Guardian, Times, NBC, ABC. Reality show je praćen tijekom dvanaest dana putem interneta, a gledatelji su mogli glasati za svog favorita, odnosno ovcu, čime je želio upozoriti na pošast ovakvog televizijskog sadržaja.
Posljednji put pridobio je pažnju javnosti kada je prije nekoliko mjeseci održao “predizborni skup” samoprozvane inicijative “DNO – desnica novih obećanja”, tijekom kojeg je okupio skupinu mladih Roma, kojima je dirigirao, dok su oni u zbornom pjevanju kombinirali katoličke crkvene pjesme s ustaškima pjesmama, i izvikivali parole govora mržnje.
A uz netoleranciju, jačanje ekstremnog nacionalizma i fašizma te svake vrste društvenih anomalija, upravo je ta pojava najčešće u fokusu njegova rada i interesa. Zbog društvene relevantnosti i velikog odjeka njegovih performansa u javnosti Labrovića su počeli uspoređivati s Tomom Gotovcem, središnjom figurom hrvatske konceptualne scene, što mu, priznaje, iznimno godi.
– Za mene je privilegij družiti se s odabranim krugom ljudi, među kojima su Slaven Tolj ili Boris Cvjetanović i drugi umjetnici ili kustosi koje cijenim zbog njihovih umjetničkih i ljudskih kvaliteta. Jako volim umjetnost, od toga i živim, dakako, ne u svili i kadifi, ali nikada nisam požalio zbog svojih izbora, usprkos povremenim negativnim reakcijama – kaže Siniša Labrović.
Prijetnje Sinjana
Rodom iz Sinja, potekao je u podneblju koje njeguje tradicionalne vrijednosti, stoga su reakcije na njegovu umjetnost ondje, kaže, svakojake.
– Od dijela sugrađana dobivam prijeteće poruke, poput one kada su sestrinu suprugu rekli da mi treba otkinuti glavu, dok od nekih dobivam konstruktivne prijedloge što bih trebao tematizirati. Dakle, neki me podržavaju i ohrabruju, a neki osuđuju i tjeraju u materinu, ali od toga ne treba praviti dramu. Zapravo, nikada nisam imao ozbiljnije neugodnosti. Ne pretendiram obraćati se cijeloj Hrvatskoj, nego jednoj grupi ljudi koja podržava moj rad, kao i onoj grupi koja me ne podržava. Sveukupno, to je još uvijek manji dio društva, ali kako se ova zajednica ne brine previše ni o mladim znanstvenicima i ignorira mnoge umjetnike, pa zašto ne bi i mene – ističe Siniša Labrović, kojeg pitamo za komentar aktualnog političkog trenutka kojim dominiraju kadrovske križaljke za sastav nove vlade i fenomen Mosta.
– Još ne znamo na što će sve to izići, ali vlada zbunjenost i to je dobro za demokraciju. Ta nejasnost je, zapravo, prilično zdrava za sve nas – kaže. A bi li se mogao složiti s tezom da spomenuta događanja nalikuju jednom velikom performansu? Kaže da bi.
Slijedeće godine hoćemo još bolji performans za pravoslavni Božić, s ritualnim klanjem neposlušnih zastupnika SDSS-a, međusobnom masturbacijom Pupovca i Bobe Glavaševića uz natpis "Tolerancija iznad svega", golom Vesnom Teršelič u zagrljaju s bistom druga Tita i vršenjem velike nužde po hrvatskoj zastavi. Ajmo, "umjetniče", sruši tabue.