Božić u domu Stipe Božića, našeg proslavljenog alpinista, redatelja, putopisca, ali prije svega velikog čovjeka i humanista koji je u svojoj karijeri HGSS-ovca spasio na stotine života, poseban je dan. On i supruga Vera željno su ga iščekivali jer im kući sa studija dolaze obje kćeri – Maja i Iva pa će za blagdane cijela obitelj biti na okupu.
– Naravno da mi kćeri otkad su studentice jako nedostaju. Vrlo sam ponosan na njih. Starija Maja je u Barceloni na diplomskom iz filmske animacije. Bit će diplomirani animator. Iva dolazi iz Zagreba. Na petoj je godini studija komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a na Likovnoj akademiji na drugoj – s ponosom tata Stipe govori o svojim zaista uspješnim kćerima. Priznaje, skupo je imati dvije studentice, od toga jednu u Španjolskoj, ali, kaže, to je najisplativije ulaganje.
– Neki ulažu u kuće, drugi u automobile i jahte, a ja ulažem u djecu! – zaključuje Stipe.
Božićno okupljanje obitelj Božić iskoristit će za zajednički odlazak na izlet.
– Bude li lijepo vrijeme, idemo na Mosor, a ako ne bude, i Marjan je dobar ili bar šetnja uz more – ne smetaju našem Himalajcu ni male visine.
Svi članovi obitelji vole šetnje u prirodi. Obje kćeri su penjačice, starija, Maja, bila je među najboljima u državi, a mlađa ide tatinim stopama pa je aktivna i u HGSS-u.
– Cijelo djetinjstvo vodio sam ih na Mosor i na skijanje – kaže Stipe koji je u izvrsnoj formi i dobra zdravlja unatoč teškoj operaciji na srcu koju je imao ovoga proljeća.
Četverostruka premosnica
– Odlično se osjećam. Ja sam gotovo zaboravio na to, podsjete me ljudi jer se često raspituju za moje zdravlje. Aktivan sam kao i prije, liječnik mi je čak preporučio tjelesnu aktivnost iako imam četverostruku premosnicu na srcu. U otpusnom pismu piše da se mogu baviti planinarenjem, padobranstvom, skijanjem... – pun je vedrine Stipe Božić.
A srce mu je “zaštekalo” u ožujku, u Austriji. Pozlilo mu je na skijanju u mjestu Jantal, na 2000 metara nadmorske visine. Pozvao je pomoć i završio u Sveučilišnoj bolnici u Innsbrucku gdje su mu liječnici preporučili hitnu operaciju. Unatoč tome što se nalazio u jednoj od najboljih klinika na svijetu, Stipe je odlučio operirati se u splitskoj bolnici.
– Prijatelj Albert Altarac, snimatelj na HTV-u, koji je imao sličnu operaciju, sve mi je najbolje rekao o odjelu kardiokirurgije u Splitu, da su stručni i dobri ljudi i uopće nisam dvojio – prisjeća se Stipe. I nije se pokajao. Operacija i oporavak prošli su odlično, a on se vratio starom životu. Nedavno je bio na seminaru za instruktore skijanja, u dvostrukoj ulozi, kao polaznik i kao predavač.
– I sinoć sam trebao ići u akciju. HGSS je na imotskom području bio u potrazi za jednim čovjekom čiji je nestanak prijavljen. Ja sam trebao ići u drugom valu, ali kolege su ga pronašli mrtvog – govori s tugom u glasu. S brojnim ljudima koje je spasio ostao je u kontaktu.
– Ljudi vole ostati u kontaktu. Jednom sam vodio akciju kada smo spasili iz stijene 39 planinara i jednog psa. Svako malo me netko sretne na ulici i kaže “spasioče moj”. Iako sam svakog od njih spuštao niz stijenu, nisam ih mogao sve zapamtiti, a ljudi su zahvalni – rado priča Stipe Božić o akcijama spašavanja. Snijeg koji je u veljači zatrpao Split i Dalmaciju HGSS je dočekao spreman, spašavali su ljude iz snijega, donosili im hranu i lijekove. Stipe Božić kaže da su zadovoljni kako je sve prošlo.
Zvoni usred punog ‘pijata’
– Mi smo izašli na ulice, prenosili bolesnike iz jedne u drugu bolnicu jer je bila zamrznuta prometnica. Gradonačelnik u takvim situacijama mora biti vojskovođa, pozvati ralice, ljude u komunalnim službama. Mi volimo imati posla, ali to nije šala, trebalo bi iz toga izvući neku pouku za ubuduće – poručuje Božić.
Ipak, priznaje, najdulje pamti akcije koje nisu sretno završile.
– Kada se sjetim Kornata, uvijek mi je “grop” u trbuhu, teško je o tome i govoriti koliko je to neugodan doživljaj. Najradije bih ga zaboravio, a ne mogu!
Ipak, nikad nije požalio što je život usmjerio pomaganju drugima, prirodi, penjanju.
– Greška je naše civilizacije što je mjerilo vrijednosti novac. Najvrednije je da nekoga odgojiš, pokažeš mu nešto. Upoznao sam se s raznim kulturama, putujem, držim predavanja, fotografiram, režiram dokumentarne filmove, a HGSS je nešto s čim živim – kaže nam pročelnik HGSS-a Split s kojim očito nije lako živjeti. U njegovoj kući nije rijetkost da mobitel zazvoni usred večere pa da se digne od punog “pijata” i ode na Velebit, u akciju.
– Moja supruga je naviknula na te stvari. Ona je vjernica, a i živi sa mnom svih ovih godina... – smije se Stipe.
On je jedan od rijetkih sretnika koji je uspio hobi spojiti s profesijom. Upravo je pročitao knjigu o brodolomu jedrenjaka Bark Stefano 1875. godine uz obale Australije u kojemu je poginulo dosta naših pomoraca, a dvojicu su spasili Aboridžini. Napisao ju je unuk jednog od spašenih brodolomaca.
– To su fantastični opisi aboridžinskog života iznutra i brodske kalvarije. Toliko me oduševila da pripremam dokumentarnu seriju – najavljuje Stipe Božić serijal koji ćemo na HTV-u gledati na jesen.
G. Stipe Božić, sretan Vam imendan. Prekrasan i divan čovjek.