Nekome ovrha, drugome zarada. Ima li tu države?

Odustajanje Vlade Andreja Plenkovića da, unatoč obećanjima, već ove godine izmijeni ovršni zakon i tako bar malo nade ponudi vojsci nesretnih građana s blokiranim računima, dovoljan je povod da Večernji list otvori svoje stranice običnim ljudima kako bi ispričali svoje dužničke sudbine.

Priča Andreje Tomić, Zagrepčanke koja sa suprugom i četvero djece već 15 godina živi s blokiranim računima u unajmljenoj garsonijeri, prva je u nizu ispovijesti koje ćemo od danas objavljivati iz tjedna u tjedan. Andreja Tomić je među 320 tisuća građana čija se imovina u nekom trenutku našla pod ovrhom bez imalo nade da će dug vratiti. Zbog niza nesretnih okolnosti i birokratskih zavrzlama gospođa Tomić upala je u spiralu beznađa, čiji je glavni oslonac ovršni zakon po kojem se dužnicima po ekspres-postupku blokiraju svi računi i imovina.

Zbog toga što je netko u nekom trenutku pristao biti jamac za kredit, ili nije platio dva računa za mobitel, danas ga sustav tretira okrutnije nego da je dokazani kriminalac. Sve po zakonu. Pritom nitko, pa ni gospođa Tomić, ne osporava postojanje duga, već traži pošten model da ga vrati.

A model u kojem dug iz godine u godinu raste, unatoč činjenici da se povremeno otplaćuje, dio je kriminogenog sustava u kojem netko zarađuje na tuđoj muci. Činjenica da broj blokiranih građana stagnira posljednjih godinu dana, dok njihov ukupni dug raste, ukazuje na niz nelogičnosti koje ova Vlada mora hitno ispraviti.

Proglašenje osobnog stečaja i reprograma duga, što je mogućnost koja postoji od pretprošle godine, pokazala se kao nedostatna mjera za rješenje ovog golemog društvenog i ekonomskog problema. Istina, broj blokiranih građana u posljednjih godinu dana nije veći, čak se ponešto i smanjio, ali je apsurd da se njihov ukupan dug popeo pet posto, na nevjerojatnih 42 milijarde kuna. Podsjećamo, zbog gotovo identičnog iznosa duga država je posebnim zakonom i prinudnom upravom intervenirala u najveći domaći koncern. Sasvim opravdano!