'Nekrofilske orgije' vrijeđaju katolike, ali nedovoljno za kaznu

U više nego triput duljem priopćenju nego kad su šturo obrazložili drastičnu mjeru trodnevne zabrane emitiranja na Z1, Vijeće za elektroničke medije utvrdilo je da tekst Hrvoja Marjanovića na portalu Index: “Mrtvaci uživo: katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u” ima funkciju “ispušnog ili sigurnosnog ventila” u demokratskom društvu te ne zaslužuje sankciju. Obrazloženje te odluke, koje sažeto iznosimo, nameće pitanje zašto isti kriteriji nisu primijenjeni i na ispad Marka Juriča (vrijeđanje Srpske pravoslavne crkve i plašenje građana “četničkim pirom”), tim prije jer se Z1 ispričao i skinuo spornu emisiju.

Dragocjenost u demokraciji

Kad se osobne ili grupne frustracije ne bi moglo slobodno javno izraziti, to bi moglo rezultirati ozbiljnim društvenim poremećajima, pa i nasiljem, tumači sada Vijeće. U demokraciji sloboda izražavanja je dragocjeno ljudsko pravo (što kod trodnevne zabrane Z1 nije bilo, op. a.), a zaštitu uživaju i stavovi “koji vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju”. Pa tako i tekst na Indexu iako sadrži niz izraza koji kod vjernika mogu izazvati osjećaj poniženosti i uvrijeđenosti te neukusne izraze i stilske figure za javni diskurs te podiže tenzije i pojačava napetosti u društvu. Katolička crkva i njezin sustav vjerovanja su ismijavani, pa time i vjernici, čak do mjere da se može govoriti i o nesnošljivosti, ali da bi se to nazvalo govorom mržnje, nedostaje ključan element – poticanje na nasilje ili mržnju, obrazlaže Vijeće (čega nije bilo ni kod Juriča). I prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava uvreda vjerske dogme ili predstavnika vjerske zajednice ne prerasta nužno u uvredu svakog pojedinca koji pripada toj vjerskoj zajednici. „Kritički diskurs, satira, humor i umjetnički izričaj stoga trebaju uživati veći stupanj slobode izražavanja, a pribjegavanje pretjerivanju ne smije se smatrati provokacijom“, navodi se u rezoluciji Parlamentarne skupštine Vijeća Europe.

Uvreda vjernika nije uvreda!?

„Govor mržnje“ ne smije se poistovjećivati sa svakom vrstom ostrašćenog, polemičkog ili napadačkog javnog diskursa samo zato što, po ocjeni razborite osobe, iz njega isijavaju negativne emocije, poput gnjeva, mržnje ili netrpeljivosti prema nekome ili nečemu. Iako dijelovi teksta predstavljaju uvredu vjernika, to nije dovoljno. “Da bi postojala uvreda, mora postojati uvrijeđena osoba”, navodi Vijeće obrazlažući kako se uvreda, kad je uopćena, time razvodnjava pa se pojedini član skupine neće ni osjećati uvrijeđenim. “Da bi se radilo o uvredi, izričaj mora biti usmjeren na bilo koju određenu osobu kojoj bi takvo izražavanje moglo naškoditi časti i ugledu, a ovaj tekst ismijava Katoličku crkvu i vjernike općenito” (Jurič je vrijeđao SPC, op.a.) , tumači Vijeće tvrdeći da važu je li riječ o temi od javnog interesa, vrijeđanju tijela javne vlasti ili pojedinca te je li povrijeđen političar, javna osoba ili tzv. anonimni građanin (u slučaju Indexa hodočasnici).

Prema odluci Vijeća, ispada da svako uopćeno, “razvodnjeno” i redikulizirano vrijeđanje skupina, a ne konkretnih osoba, predstavlja nekažnjivo “ispuhivanje”. Kamo nas to može odvesti?