Trgovački sud u Rijeci ponovno je prolongirao pokretanje stečaja 3. maja, a novo ročište održat će se nakon europskih izbora, točnije 5. lipnja. Vlada je dobila time-out i u predizbornoj kampanji ne mora se baviti problemom propasti brodogradnje, ali na uštrb radnika čija se agonija nastavlja u nedogled s obzirom na to da sve dok se ne pokrene stečaj neće dobiti ni kune zaostalih plaća.
Kinezi slaba nada
Sutkinja Ljiljana Ugrin koja vodi slučaj 3. maja ovaj se put odlučila dati još prilike za spas riječkog škvera jer je “u prošlih desetak dana napravljeno puno na ugovaranju i traženju novih poslova”. Pritom se moglo misliti ili na eventualno ugovaranje narudžbi novogradnji za Jadroliniju ili na ulazak kineskih partnera u suvlasništvo Uljanik Grupe. I jedna i druga priča, koliko god medijski atraktivne, rubne su i u njih se ne bi trebalo polagati velike nade.
Naime, kinesko brodogradilište CSIC već je proučilo poslovnu dokumentaciju Uljanik Grupe prošle godine, ali iz Kine do kraja natječaja za pronalazak strateškog partnera nije stigla nikakva ponuda. Zašto bi danas, nakon što se situacija znatno pogoršala, Kinezi promijenili odluku?
Da se na kinesku investiciju ne treba računati, indirektno priznaje i resorni ministar Darko Horvat kada je u srijedu kazao da će, u slučaju da Kinezi odustanu, “prihvatiti tu činjenicu”. Mogućnost ulaska kineskih investitora u Uljanik Grupu, kojoj pripada i 3. maj, aktualizirana je za vrijeme prošlotjednog summita 16+1, a dojam da ima šanse da se realizira neka investicija pojačao je premijer Andrej Plenković kazavši da su napravili sve “što su mogli da ih zainteresiraju za ta dva brodogradilišta”.
Igranje radnicima
I dok se političari nabacuju velikim obećanjima, u Puli i Rijeci se gomilaju dugovi. Račun tvrtke je blokiran više od 220 dana. Na ročištu u srijedu moglo se čuti da su dugovi zbog kojih je blokiran račun 3. maja narasli na 135 milijuna kuna, a krajem veljače blokada je iznosila 91 milijun kuna.
Radnicima je tada tvrtka dugovala manje od 19 milijuna kuna, dok su se u međuvremenu dugovi popeli na 24,8 milijuna kuna. U toj igri prebacivanja loptice odgovornosti najgore prolaze radnici koji su još ostali u škveru, a koji bi u slučaju proglašenja stečaja imali pravo na isplatu tri minimalne plaće, a možda i šansu da naplate još koji dio svojih potraživanja.
Ovako se ne mogu nadati ničemu do lipnja, datuma kada će vjerojatno i biti proglašen početak stečaja. Tada će biti lakše preko usta prevaliti tu informaciju jer će završiti europski izbori, a novi ciklus parlamentarnih izbora bit će dovoljno daleko da ta neugodna priča padne u zaborav.
Uhićeni u akciji Uljanik stigli na ispitivanje
Ma kakve plače radnika - ovim naši političari javno pokazuju da jedino što im je važno su njihove guzice.