Nema panike zbog krize u Grčkoj jer svi očekuju da Europska centralna banka izvuče novo oružje

Što Europsku uniju čeka u 2015. godini? Ako je 2014. protekla mirno u eurozoni i burno u europskom susjedstvu, 2015. će proći bez značajnijeg stišavanja ratnih sukoba uokolo EU – od Ukrajine, preko Sirije i Iraka, do kaotične Libije – ali i s mogućim povratkom egzistencijalne krize eura.

U Grčkoj su upravo raspisani izvanredni izbori na kojima bi pobjedu, prema predviđanjima anketa, mogla odnijeti radikalno lijeva stranka Syriza, što je događaj koji ponovno na financijskim tržištima i političkim kuloarima diljem EU izaziva neizvjesnost i strah od mogućeg izlaska Grčke iz eurozone. Pobijede li u Grčkoj radikalni protivnici štednje i pokažu li da je sa stranim kreditorima moguće pregovorima dogovoriti nove uvjete ako iza sebe imate jasnu demokratsku volju naroda, taj bi recept mogli kopirati i Španjolci na parlamentarnim izborima u prosincu. Stranka Podemos, osnovana prije nepunih godina u cilju borbe protiv ustaljenog političkog i društvenog sustava, prema anketama, trenutno je najpopularnija stranka u Španjolskoj.

Pobijedi li Syriza u Grčkoj i Podemos u Španjolskoj, EU bi na kraju ove godine mogao izgledati radikalno drukčije nego sada. Pa ipak, nakon najnovijeg razvoja događaja u Grčkoj izostala je panična reakcija na tržištima kapitala i širenje zaraze na ostale periferne države eurozone. Ranije bi ulagači u državne obveznice odmah tražili veće kamate i od Portugala, Španjolske ili Italije čim bi se pojavili znaci nestabilnosti u Grčkoj, ali ovaj put prinosi (kamate) na talijanske, španjolske i portugalske obveznice rekordno su niski.

Što se događa? Ovaj put nema znakova panike jer svi očekuju da će Europska središnja banka (ECB) vrlo brzo posegnuti za nekonvencionalnim oružjem monetarne politike – elektroničkim stvaranjem nove količine novca u sustavu kojim bi kupila određenu kvantitetu državnih obveznica zemalja eurozone. Poznatija pod engleskim nazivom "quantitative easing", takva mjera kvantitativnog monetarnog popuštanja primijenjena je u SAD-u u nekoliko navrata od početka financijske krize. Mnogi su je zagovarali i u EU, odnosno u eurozoni, ali najviše su se tome protivili Nijemci, koji imaju neugodna povijesna iskustva s inflacijom i strahuju da bi ECB-ovo "tiskanje" novca stvorilo rizik (hiper)inflacije.

No, predsjednik ECB-a Mario Draghi sada govori da u upravnom vijeću te banke, u kojem sjedi guverner narodne banke iz svake od 19 zemalja eurozone, postoji jednoglasan stav o djelovanju u slučaju da je potrebno ukloniti "rizik predugačkog razdoblja niske inflacije". Taj je rizik očit jer ECB ima cilj držati inflaciju na oko 2 posto, a ona trenutačno iznosi 0,3 posto. Očito je, dakle, da se ECB-ov cilj ne ispunjava.

Posao ECB-a je da određuje cijenu novca tako što propisuje službene kamatne stope. Kad želi potaknuti potrošnju, može smanjiti kamatne stope, što u pravilu potiče tvrtke i građane da se zadužuju, a ne da štede. ECB godinama smanjuje kamatne stope, no željeni učinak izostaje. A kad učinak izostane, a kamatne stope ne mogu se spustiti ispod nule, središnje banke mogu posegnuti za nekonvencionalnom mjerom kakva je QE. Tom mjerom središnja banka stvara dodatni novac kojim kupuje što želi, u ovom slučaju državne obveznice zemalja eurozone. Te se države zatim mogu zaduživati po povoljnijim stopama na tržištu, jeftinije zaduživanje potiče veću potrošnju, što potiče gospodarstvo da se izvuče iz recesije. Usto, novi novac u optjecaju potiče povišenje cijena, odnosno inflaciju, i kupci imaju poticaj da nešto kupe sada umjesto da čekaju kasnije. Deflacija, koja trenutačno prijeti Europi, potiče ljude da pričekaju s kupnjom jer će nešto kasnije biti jeftinije nego danas.

Ukratko, najnovija politička drama u Grčkoj ne izaziva paniku od širenja zaraze na ostatak eurozone jer ulagači kupuju državne obveznice u očekivanju da će ECB već za mjesec ili dva početi kupovati te iste obveznice, što ih čini vrednijima.

EU je u borbi protiv krize izmislio različita "čuda", razne fondove i mehanizme koji uglavnom nose komplicirane nazive i često ih se pamti i citira po kraticama. Od instrumenta europske financijske stabilnosti EFSF-a do izravnih monetarnih transakcija OMT-a, kojima je svojedobno zaprijetio Mario Draghi. Dakle, nakon EFSF-a, EFSM-a, ESM-a, LTRO-a, OMT-a i novog investicijskog fonda EFSI-ja, na scenu stupa QE. Puno kratica koje bi trebale spasiti euro.