Nevjerojatno zvuči otkriće Večernjeg lista da je u središtu Zagreba već godinama neprimjereno uskladišteno gotovo 400 kilograma uranija, radioaktivnog materijala opasnog za zdravlje ljudi. Još je nevjerojatnije da za te četiri bačve uranija u Institutu Ruđer Bošković nitko nije znao. Pa čak ni neki ravnatelji tog instituta.
Zasad se sa sigurnošću ne može ni reći ni odakle je taj opasni materijal dovezen u IRB i kad točno. Navodno je dovezen iz Kutine 1992. godine, dakle u vrijeme rata u Hrvatskoj, kad je zemlja bila u popriličnom kaosu. I nakon toga je zaboravljen. Bačve u kojima je uranij na IRB-u pohranjen u međuvremenu su korodirale pa je materijal kroz rupe curio u okoliš. Stanovnici Zagreba tako su gotovo 23 godine, a da nisu imali nikakve primisli o tome, živjeli u neposrednoj blizini loše skladištenog radioaktivnog materijala.
Ipak nema razloga za paniku. Nasreću, uranij u srcu metropole na vrijeme je otkriven, doduše posve slučajno, i sad je primjereno pohranjen. No apsolutno mu nije mjesto u centru jednog milijunskog grada poput Zagreba. Kao što mu nije mjesto ni u središtu ili neposrednoj blizini bilo kojeg naselja. U Hrvatskoj nitko ne želi u svojom susjedstvu imati nuklearni otpad. Svjedoci smo velikih otpora lokalnog stanovništva svaki put kad se potegne pitanje gdje će se skladištiti hrvatski dio radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško.
No državne vlasti, unatoč tome što će se zamjeriti nekima, ipak moraju bez odgađanja odrediti gdje će pohranjivati takav opasni materijal, pritom, naravno, poštujući najviše sigurnosne standarde kako se ni na koji način ne bi ugrozili ljudi i priroda. Lijepa naša ipak nije tako mala zemlja da se u njoj ne može naći adekvatan prostor dovoljno udaljen od naselja i prometnica, što nalažu međunarodni standardi, kako bi se adekvatno pohranio opasni materijali poput uranija. Vlastodršcima rješenje tog problema treba biti puno važnije od nekoliko postotaka glasova na izborima koje bi mogli izgubiti.
>>Za 400 kg uranija u Zagrebu - nije se znalo
>> 'Pitanje radioaktivnog otpada trebamo rješavati dijalogom sa slovenskom stranom'
>> Živi zid protiv izgradnje odlagališta nuklearnog otpada na području Dvora
Ovaj članak djelomično zvuči kao dječji sastavak iz osnovne škole. Ono, kad učiteljica kaže: Ivice, pa daj napiši još rečenicu dvije i obavezno iznesi svoj zaključak.