Hrvatska treba promjene, ali prije toga treba promijeniti SDP. Ova, može se reći, ključna poruka iz jučerašnjeg govora novog šefa SDP-a Davora Bernardića na stranačkoj izbornoj konvenciji potpuno je točna.
SDP treba mijenjati, ne samo kozmetički, možda i iz temelja. Treba ga ojačati, konsolidirati, udahnuti mu novi život. Ali riječi su jedno; najlakše je reći moramo se mijenjati. Djela su nešto potpuno drugačije. A Bernardićeva poruka na neki način pada u vodu i prije nego što je izrečena. Jer, kako mijenjati SDP kada je u ključnom trenutku, a to je biranje novog vodstva, novih ljudi koji će činiti jezgru tog novog SDP-a, glavni modus operandi šalabahter-demokracija.
A oni su ti koji te promjene moraju činiti i od kojih one moraju doći glavne zvijezde popularnih listića. Gdje se tu uklapaju svi oni silni govori iz kampanje o jednakim šansama za sve, o ujedinjenju svih zaraćenih frakcija kada je glavno pitanje na cijeloj konvenciji tko je na pravom papiriću, tko je izigran, a tko ipak ulazi u najuži vrh.
Upravo zato, jer se ništa nije promijenilo u odnosu na lani kada je Zoran Milanović na isti način pomeo svu svoju konkurenciju, doista je teško očekivati prave promjene. Nastavkom stare politike, kada se vidjelo da sve ide po starom, izostala je i ona pozitivna atmosfera koja se izborom novog predsjednika očekivala, koja je članstvu itekako bila potrebna. A o euforiji se moglo samo sanjati.
Ovo ne ide na dobro, bila je najčešće rečenica koja se mogla čuti u dvorani, na terasama obližnjih kafića. Doista nema sumnje da Davoru Bernardiću neće biti lako. SDP čekaju jako teška vremena, vjerojatno najteža dosad, a za rezultat će najodgovorniji biti upravo Bernardić. I on toga mora postati svjestan.
Iako je pošteno svakome dati period mira, vremena da pokaže što i kako misli mijenjati, pitanje je koliko će novom šefu mira dati upravo njegovi ljudi u stranci. Za manje od pola godine dolaze lokalni izbori. Bude li rezultat porazan, i oporba u stranci bit će sve glasnija i glasnija.