Nemoral pred sudom i peka bez odgovornosti

Ako Vrhovni sud odluči ukinuti oslobađajuću presudu Ivanu Gotovcu i Svjetlanu Staniću u aferi Mali maestro, ponovljeno suđenje vjerojatno ne bi više vodio Vladimir Pavleković. Naime, taj 60-godišnji sudac nije uvršten među one kojima će ubuduće biti povjereni uskočki predmeti! Među uskočke suce, tako je bilo najavljeno, uvrštavaju se iskusni suci, no ne i očito jako iskusni Pavleković.

Možda i zato što Vrhovni sud njegove odluke ukida nešto češće nego one drugih sudaca, među njima i oslobađajuće presude Nevenki Tuđman. Kako bilo, bit će zanimljivo vidjeti i kako će sudac obrazložiti ovu presudu, kako će objasniti ono što je izrekao u sudnici: da je Gotovčevo ponašanje bilo nemoralno, ali da to nije zloporaba položaja. Bez obzira na odluku koju će donijeti Vrhovni sud, hrvatska javnost imala je prilike vidjeti kako se to prodaje državna imovina. Pa potpredsjednik Fonda svom prijatelju Staniću, zabrinutom što se priprema javni natječaj za prodaju hotela za koji je zainteresiran, kaže:

– Nek mu ti kažeš u kojem smjeru želiš pa ću ja podržati taj smjer.

I na kraju se dogovore da javni natječaj treba ‘stopirat’ jer, kaže Stanić, ‘onda će doć neko izvanka i to kupit’...

Jesu li takvi dogovori zaista samo nemoralni? U razgovorima potpredsjednika Fonda može se čuti i kad kaže da ‘Moralićeva ponuda nije prihvaćena jer je bio bezobrazan’. Sve zajedno, teško da može ostaviti dobar dojam na potencijalne investitore u Hrvatsku. Sud nije ostao impresioniran niti time što Gotovac sa svojim prijateljem dogovara sve detalje budućeg javnog natječaja, na koji bi pod jednakim uvjetima pristup trebali imati svi investitori, a valjda ne samo oni koji imaju prijatelje u Fondu.

I dok se javnost i dalje ruga s pekom koju je Gotovac užicao od Stanića, ovdje je zapravo bila riječ o igri s golemim ulogom: zemljištem u splitskoj luci. Riječ je o pomorskom dobru na kojem se nalazi Dalmacijavino koje se prodavalo za jednu kunu, a igra se, prema tužiteljima, vodila oko toga da to zemljište ili pravo gradnje na njemu ostane kupcu te tvrtke u stečaju.

U pitanju su, dakle, milijarde kuna, a ne peka, a Gotovac u jednom razgovoru napominje: ‘U tome je cijela caka, jer ako se dobro napravi prenamjena, ako se proširi turistička zona, prestaje ingerencija lučke uprave i tu je rješenje cijele priče.’ Sucu je bilo dovoljno to što je riječ o pomorskom dobru na kojem nije moguća gradnja, ali bi li tako bilo i da su se planovi iz razgovora razvili dokraja?

Kako bilo, peka je ušla u hrvatski folklor, pa poslovne novine Mladenu Bajiću dodjeljuju ‘Zlatnu peku’, a sindikat obavještava javnost da su ‘osnovali’ tvrtku Peka b.o., što, naravno znači – bez odgovornosti...