Kad bi se za velike tragedije smjela koristiti ironija, za ovogodišnju komemoraciju u Jasenovcu reklo bi se da napreduje jer će ići u tri kolone, a ne samo u dvije, kao kod nekih najgorih ranijih prilika. Ako se vlast jedne iste države ne može o tome dogovoriti, onda je to neodgovorno, prije svega prema žrtvama. Primo Levy rekao bi da ih se ubija drugi put!
Mogu se glavni nositelji vlasti međusobno ne poštovati i više nego što to pokazuju Andrej Plenković i Zoran Milanović; Hrvatska nije njihova očevina da bi smjeli u međusobni odnos uvlačiti državu.
U obavljanju državničke funkcije postoji nešto što je dug prema Povijesti; baš je Jasenovac jedno od tih strašnih mjesta gdje hrvatska država ne može biti oslabljena ni podijeljena. To stvara sumnje, ne u odnos dviju ličnosti, on je nepopravljivo narušen, nego u odnos prema Povijesti, on se ne bi smio dalje narušavati.
Što još može biti sporno, osim razlika – ili sličnosti – u karakteru dvojice moćnika da i u nekadašnji ustaški logor ne mogu ruku pod ruku? Milanović bi, kad bi mogao, zabranio upotrebu znaka „za dom spremni“, zato što se veže uz ustaški pokret i državu; zbog njega je napuštao komemoracije velikih pobjeda iz Domovinskoga rata. Plenković raspolaže političkom većinom da može legalistički odvojiti današnju hrvatsku državu od toga znaka; načelno je i on protiv njega, a praktično ne čini sve što može da ga skine s dnevnoga reda. S malo političke volje, mogli bi zajedno lako riješiti taj problem, onako kako su ga riješile druge demokratske zemlje u Europi. Podijeljena država po definiciji je slaba država.
Posljednje što se u Jasenovcu ne smije raditi jest da se banalizira zločin; ondje je mjesto masovnoga stradanja ljudi, ondje su ostaci jednoga poretka koji je cijelu Europu zavio u crno (netko će reći u crveno, ne misleći samo na krv). Dostojanstvo je moralna obveza prema žrtvama, a odgovornost je dug prema Hrvatskoj. Nema ova Hrvatska ništa s Jasenovcem; može imati, ako na njemu pokazuje svijetu i gradu da nije ozbiljna država.
Današnje i ondašnje hrvatske manjine, nasljednike i zastupnike jasenovačkih žrtava može se razumjeti kad ne žele uzeti stranu pa formiraju svoju kolonu. Budu li se ravnali po tome tko je moćniji, i o kome, moguće, više ovise, neutralnim držanjem neće se približiti cilju koji su sami nedavno istakli. Njima je „ZDS“ s razlogom trn u oku jer podsjeća na zlo koje su njihovi preci doživjeli. Svakome njegova odgovornost.
Zašto nikad nisu provedena cjelovita istraživanja i iskapavanja na mjestu bivšeg radnog logora?? Andrija Artuković: "U Jasenovcu počiva moja vojska i moj hrvatski narod. Prekopajte Jasenovac. Naći ćete dugmad s vojničkih bluza. Nisu dugmad sagnjila"