Neovisnost je umrla s Tuđmanom – prodali 
su je Račan, Mesić, Sanader, J. Kosor...

SRIJEDA

8. listopada

Dan neovisnosti prigoda je da se upitamo - koliko smo stvarno neovisni? U odgovoru na to pitanje vrijeme samostalne Hrvatske možemo podijeliti na razdoblje od početka devedesetih do početka ovoga stoljeća, od završetka Tuđmanove vlasti do početka vlasti Račanove i Budišine koalicije. S pobjedom te koalicije vjera u Hrvatsku, pouzdanje u vlastite vrijednosti i snage zamjenjuje se “europskom Hrvatskom” i “europskim kriterijima” kao dominantnim odrednicama nove vladajuće politike, koje su takvima ostale do danas. Sa zanosom srednjoškolca koji je dobio priznanje za dobro učenje, ministar vanjskih poslova Tonino Picula govori o tome kako je Hrvatska postala “miljenica Europe”, a za njim to ponavlja i ostatak hijerarhije. Samoprezir ide dotle da su se u novinama mogli čitati naslovi poput ovoga – “Bez Europe smo nitko i ništa”. Hrvatska je “miljenicom Europe” postala zato što je crveno-žuta koalicija odmah iskazala spremnost da se pokorava diktatima i zahtjevima Bruxellesa i Haaga. To je i vrijeme početka tzv. detuđmanizacije, koja ne znači ništa drugo nego odricanje od suverene politike prvoga hrvatskog predsjednika. Hrvatski sabor donosi odluku o nadležnosti Haaga nad Bljeskom i Olujom, blati se Domovinski rat blaćenjem tobožnjih lažnih invalida među generalima, Mesić zbog jednog benignog patriotskog pisma umirovljuje gotovo cijelu vojnu elitu koja je iznijela pobjedu u ratu, stvarni vladar Hrvatske postaje glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte... Istodobno, iza zastora tzv. detuđmanizacije, rasprodaju se nacionalna bogatstva. I to, stilizirano rečeno, po ovom pravilu - jedan pritisak iz Haaga ili Bruxellesa, ode jedna banka, drugi pritisak, ode druga banka, pa treća, četvrta... Pa novi pritisak, ode jedna strateška državna tvrtka, pa još jedan, ode druga, i tako dalje. Paralelno s tim enormno raste zaduživanje u inozemstvu. Tako gubimo financijsku suverenost i gubimo najprofitabilnija državna poduzeća presudno važna za cijelu nacionalnu ekonomiju. S vremenom, ponajviše zbog toga, dakle, zbog sve očitije razlike između političkog poimanja Europe kao svetinje i mita i narodnog osvješćivanja u kojem se sve više vidi Europa pomamna za hrvatskim novcem i dobrima, pada potpora ulasku Hrvatske u EU, da bismo lani 1. srpnja ipak ušli zahvaljujući referendumskim glasovima manje od trećine ukupnog broja birača! U ovih petnaestak godina otkad traje ropska poslušnost hrvatske politike europskim i svjetskim gazdama vlast se samo jedanput usprotivila moćnicima iz EU – donošenjem zakona, tzv. lex Perković, kojim je, neuspješno, htjela zaštititi udbaške prvake iz vremena komunizma u Njemačkoj optužene kao organizatore ubojstva emigranta Stjepana Đurekovića! To je svekolika bilanca hrvatske političke neovisnosti u desetljeće i pol.

SUBOTA

4. LISTOPADA

Frljić Jazavacem ponavlja teror sebi sličnih

Kazališni redatelj Oliver Frljić priča kako će u predstavi “Jazavac u Kerempuhu” u zabavljačkoj formi kritički progovoriti o “nasilnom brisanju i prekrajanju imena”. On tobože ne zna da ime kazališta “Jazavac” nije nasilno promijenjeno nego je nasilno nametnuto, i nasiljem se promjena nastojala spriječiti. Kao urednik kulturne rubrike u “Večernjaku” prije 20-ak godina, znam da su se iz jutarnjih izdanja novina izbacivali tekstovi objavljeni u večernjim izdanjima koji su se zauzimali za promjenu. A na konferenciji za tisak vodstvo kazališta “Jazavac” prijetilo je kritičarki Mariji Grgičević, koja je u jednom tekstu podsjetila kako je ime “Jazavac”, strano hrvatskoj kazališnoj tradiciji, Fadil Hadžić nasilno nametnuo, čak unatoč protivljenju komunističkih moćnika Mirka Božića i drugih. Dakle, naslovom “Jazavac u Kerempuhu” Oliver Frljić, kazališni Dejan Jović, ne vraća čednost životinjama, nego ponavlja teror sebi sličnih. On bi rekao - četnički teror.

NEDJELJA

5.LISTOPADA

Dijagnoze za političke protivnike – naslijeđene

“U Hrvatskoj je pobijeno 20 do 25 tisuća Židova i to je učinio dio hrvatskog naroda, ustaše koji su činili nekoliko postotaka. To što su oni učinili Židovima nije grijeh drugih Hrvata. I ne mogu to Hrvati baštiniti kao naslijeđe. I zato je Josipović pogriješio kada je govorio (u izraelskom Knessetu, op. M. I.) da Hrvati i dalje nose tu ustašku zmiju. Ne nose, i ako negdje ima najmanje antisemitizma, onda je to u Hrvatskoj.” Rekao je to u intervjuu u “Večernjaku” negdašnji čelnik Židovske općine u Zagrebu Jakov Bienenfeld, koji je Hrvatskoj uvelike pomogao u ratu. Josipovićevu je izjavu nazvao “ulagivačkom i nepotrebnom”. Zbog takvih i sličnih predsjednikovih nepodopština Josip Jurčević i Zdravko Tomac bili su oštriji pa su ga proglasili veleizdajnikom. A on njih - bolesnicima i luđacima. Nije, dakle, Josipović iz komunizma naslijedio samo strast optuživanja svoga naroda nego i psihijatrijske dijagnoze za “zmijske” političke protivnike.

PONEDJELJAK

6. LISTOPADA

Oporavljeni Gabrić optužuje medije i birače

Sjećate li se Nikice Gabrića (i njegova Nacionalnog foruma) iz vremena kad je, sportski rečeno, bio u vrhunskoj formi? Već se bio vidio na tko zna sve kojim političkim vrhovima, mislio da ga narod doživljava kao spasitelja a da su se HDZ i SDP već pomirili s tim kako će ih preteći i diktirati raspored političkih snaga u zemlji. S visina svoje megalomanije šutnuo je tolike novinare koji su mu se usprotivili, vrijeđao političke analitičare s neupitnim znanstvenim autoritetom, pljuvao i pljuckao lijevo i desno... Onda je na izborima za Europski parlament doživio debakl. Od šoka se oporavljao četiri, pet mjeseci, i evo ga opet! Sad optužuje medije – premda su mu bili iznimno naklonjeni – jer su ga prevarili obmanama o “značajnom prostoru trećeg puta”. Optužuje birače za konformizam, jer biraju samo desnicu i ljevicu. Optužuje ljevicu jer ga ja blokirala a lansirala je ORaH. Spasitelj nacije optužuje sve koje je htio spasiti, a oni mu okrenuli leđa! I sam se pitam kako nije uspio, a uspjeli su toliki koji su imali samo ono što i on ima – umišljenost i bahatost. Možda je jednostavno zakasnio u navikavanju građana na svoje loše osobine.

UTORAK

7. LISTOPADA

Za “utjehu” Ellen, i Tito je otkucavao svoje supruge

Prijatelj me e-mailom obavijestio kako je u talk showu na njemačkoj televiziji ARD prikazan dokumentarac “Ubojstva u Titovo ime”, a u emisiji je gostovalo nekoliko bivših državljana Istočne Njemačke koje je progonio STASI. Najpotresnije bilo je svjedočanstvo novinarke Ellen Thiemann koja je bila pokušala pobjeći u Zapadnu Njemačku, ali je uhićena i odležala je u zatvoru tri i pol godine. Zapadna Njemačka ju je ipak uspjela “otkupiti”, pa se tamo odselila. Strašan šok doživjela je 1994. godine kad je mogla dobiti na uvid tajni dosje STASI-ja o sebi. Plan njezina bijega istočnonjemačkoj “Udbi” otkrio je njezin muž Klaus Thiemann, nogometaš i sportski novinar! On ju je i posjećivao u zatvoru te tajnoj službi prenosio što govori. Samo ne znam je li u emisiji spomenuto da je Tito, osim što je prokazivanjem NKVD-u poslao u smrt mnoge svoje drugove, Kominterni denuncirao i svoje dvije žene – Pelagiju Bjelousovu i Luciju Bauer. Za “utjehu” nevoljnoj Ellen.

ČETVRTAK

9. LISTOPADA

“Intelektualne” uloge drugova Dejana i Stipe

Bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić brani Dejana Jovića, bivšeg glavnog analitičara predsjednika Ive Josipovića. Jer, bio je “korektan analitičar i znanstvenik”. A i “intelektualne” uloge bile su im slične, Joviću kod Josipovića a Mesiću kod Tuđmana. U intervjuu beogradskom NIN-u na početku devedesetih šef KOS-a Aleksandar Vasiljević, kako prenosi Aralica u romanu “Mentalni komunist”, među ostalim kaže: “Mnogo smo upravo od Mesića doznali o ustrojavanju paravojnih jedinica, naoružavanju HDZ-ovaca. Mesić nam je poslužio kao hadezeovski insajder i informator. Mnogo su nam koristile tih dana informacije i podatci koje sam dobivao od Mesića.” Drug Dejan i drug Stipe.

PETAK

10. LISTOPADA

Hrvatski izbornik Hrvat gost u vlastitoj zemlji

Pišem ovo ne znajući rezultat nogometne utakmice Bugarska-Hrvatska, ali makar mi pobijedili s pet golova razlike, Niko mi Kovač nije mio. Novinar ga pita kad će se iz Salzburga, gdje stalno živi, preseliti u Zagreb, odgovara – pa ni Capello ne živi u Rusiji, Ranieri u Grčkoj, Advocaat u Srbiji. Samo što su svi oni stranci i gosti u zemljama u kojima su izbornici, a on je gost u vlastitoj zemlji. Sramota! Još je sramotnije opravdanje: “Živimo u Europskoj uniji, u istoj državi.” Samo što nije rekao – u Jugoslaviji. Ili SSSR-u.

>> Spektakularni odlazak Martine Dalić iz HDZ-a 
i nije tako loša usluga kukurikavcima