Nepoznati Benedikt XVI.: Izbor za papu doživio sam kao giljotinu

Jeste li znali na što je Joseph Ratzinger mislio kada su ga kolege kardinali izabrali da postane papom, nasljednikom Ivana Pavla II.? Na giljotinu! Upravo tako – na giljotinu.

"Da, došla mi je pomisao na giljotinu: sada ona pada i pogađa me. Bio sam sasvim siguran da ova služba nije određena za mene – nego da će mi Bog sada, nakon napornih godina, udijeliti malo mira i počinka. Tada sam mogao samo reći, posvijestiti sebi: volja je Božja očito drukčija i započinje nešto sasvim drugo, novo za mene. On će biti sa mnom", priča papa Benedikt XVI. u svojoj najnovijoj knjizi (zapravo, velikom intervjuu) "Svjetlo svijeta", koja će u utorak biti objavljena u Vatikanu, a u srijedu će se moći kupiti u cijelome svijetu. Dakako, i u hrvatskim knjižarama, zahvaljujući splitskom Verbumu, koji je dobio izdavačka prava i papa je u posljednji tren napisao naslov knjige vlastitom rukom na naslovnici knjige za hrvatsko izdanje.

Knjiga-intervju njemačkog novinara Petera Seewalda doista je senzacionalna i sigurno će u vrlo kratkom roku postati bestseler i potući rekorde čitanosti na svjetskim top-ljestvicama knjiga. Zašto? Naprosto zato što otkriva i osvjetljava papu Benedikta XVI. onakvoga kakvoga ga još nitko nije vidio. Papa govori o svojim intimnim i privatnim trenucima, dubokim razmišljanjima o krizi Crkve i vjere, agresivnom ateizmu i relativizmu, otkrivajući čitav niz detalja koji odaju da se radi nadasve o jednostavnom i skromnom čovjeku, goleme i duboke vjere, predanosti Kristu i Crkvi.

Benedikt XVI. nadao se, zapravo, nakon službe prefekta Kongregacije za nauk vjere, mirovini. No, providnost je htjela da postane poglavarom Katoličke crkve. O čemu je mislio u tzv. sobi suza, u kojoj su bile pripravljene tri halje za budućega papu: jedna duga, jedna kratka i jedna srednje veličine?

Na DVD-u Don Camillo

"U tomu se trenutku zapravo obuzmu posve praktične, vanjske stvari. Moraš vidjeti kako ćeš izići na kraj s haljinama, i slično. Osim toga, znao sam da ću odmah morati izreći nekoliko riječi na balkonu i počeo sam razmišljati što ću reći. Uostalom, već sam u trenutku kada je izbor pao na mene, jednostavno Gospodinu rekao: "Što činiš sa mnom? Sada si ti odgovoran. Ti me moraš voditi! Ja to ne mogu. Ako si me htio, onda mi moraš i pomoći!" U tome sam smislu, recimo to tako, stajao u žurnu odnosu dijaloga s Gospodinom, da on, ako čini jedno, mora učiniti i drugo", otkriva Benedikt XVI.

Također, govori o svom posljednjem susretu s Ivanom Pavlom II. na samrtnoj postelji i kaže kako je on jako trpio, ali je unatoč tomu bio priseban. Ništa nije govorio...

"Zamolio sam ga za blagoslov, koji mi je dao. Tako smo otišli jedan od drugoga uz srdačan stisak ruke i sa sviješću da je to naš posljednji susret", prisjeća se Benedikt XVI., koji premda se po mnogočemu razlikuje od svoga prethodnika sve oko sebe zadivljuje svojom energijom i dobrom formom pa se postavlja pitanje – vježba li papa? Odgovor je - ne. Vozi li bicikl za vježbanje, koji mu je postavio njegov prijašnji osobni liječnik?

"Ne, uopće mi ne pada na pamet – i hvala Bogu, u ovome mi trenutku i nije potreban", odgovorio je Seewaldu, koji ga je pitao što radi u slobodno vrijeme.

"Dakako, i u slobodno vrijeme moram proučiti i pročitati spise. Uvijek mu preostaje još mnogo posla. Ali, postoje i zajednički objedi s papinskom obitelji, četiri žene iz zajednice "Memores Domini" i dvojicom tajnika, i to su trenuci opuštanja", objašnjava Benedikt XVI.

Gledate li zajedno televiziju?

Vijesti gledam s tajnicima, ali ponekad zajednički pogledamo i kakav DVD.

Koje filmove volite?

Ima jedan vrlo lijep film o svetoj Jozefini Bakhiti, Afrikanki, koji smo nedavno gledali. Rado pogledamo i Don Camilla i Pepponea... Pri čemu vjerojatno svaki nastavak već odavno znadete napamet. (Papa se smije.) Ne posve Papu se, dakle, može doživjeti i kao posve privatnu osobu.

Dakako. Zajedno slavimo Božić, na svetkovine slušamo glazbu i razmjenjujemo dojmove. Slavimo i imendane, a prigodice zajednički zapjevamo i Večernju. Dakle, svetkovine slavimo zajedno. Osim zajedničkih objeda, tu su poglavito jutarnje svete mise. To je osobito važan trenutak u kojemu smo svi pred Gospodinom jedni s drugima na posebno sabran način.

Papa je uvijek odjeven u bijelo. Nosi li katkada umjesto sutane kakav sportski pulover?

Ne. To mi je u naslijeđe ostavio prijašnji drugi tajnik pape Ivana Pavla II., monsinjor Mieczysław Mokrzycki, koji mi je rekao: "Papa je uvijek nosio sutanu, to i vi morate činiti."

Umjesto novčanika darovi

Rimljani su se nemalo začudili kada su na kamionu za selidbu vidjeli Vašu skromnu imovinu s kojom ste se nakon izbora za 264. Petrova nasljednika iz svoga stana preselili u Vatikan. Jeste li papinski "appartamento" opremili svojim rabljenim pokućstvom?

Svoju radnu sobu svakako. Bilo mi je važno da mi radna soba bude onakva kakva je bila tijekom mnogih desetljeća. Godine 1954. kupio sam pisaći stol i prve police za knjige. Potom se to postupno povećavalo. Tu su unutra sve moje knjige, poznajem svaki kut i sve ima svoju povijest. Dakle, radnu sam sobu u potpunosti uredio kao i prije. Ostale su sobe opremljene papinskim namještajem.

Papa nema čak ni svoj vlastiti novčanik, a da i ne govorimo o žiroračunu. Je li to točno ili...?

To je točno, da.

Dobiva li onda barem više pomoći i utjehe "odozgor" nego, recimo to tako, običan smrtnik?

Ne samo odozgor. Dobivam mnogo pisama od običnih ljudi, redovnica, majki, očeva, djece, u kojima me ohrabruju. Pišu mi: "Molimo za tebe, ne boj se, volimo te." Prilažu i novčane milodare i druge male darove...

Papa dobiva novčane darove?

Ne za mene osobno nego da bih mogao pomoći drugima. I to me jako dira da jednostavni ljudi nešto prilažu i govore mi: "Znam da mnogima morate pomoći, želim i ja nešto tomu pridonijeti." Kako se vidi, dobivam utjehu na razne načine. Tu su potom i audijencije srijedom kada se susrećem i s pojedincima. Od starih prijatelja dolaze pisma, a ponekad i posjeti, iako to postaje sve teže. Budući da uvijek osjećam i utjehu "odozgor", da u molitvi doživljavam Gospodinovu blizinu, da mi pri čitanju crkvenih otaca zasja ljepota vjere, postoji čitav koncert utjeha.

Je li se Vaša vjera promijenila od kada ste kao vrhovni pastir odgovorni za Kristovo stado? Ponekad se stječe dojam da je ona sada nekako tajanstvenija, mističnija?

Mistik nisam. Ali točno je da kao papa imam mnogo više razloga za molitvu i da se posve prepustim Bogu. Jer, vidim da je gotovo sve što moram učiniti nešto što sâm uopće ne mogu učiniti. Već me i to takoreći sili da se stavim u Gospodinove ruke i da mu reknem: učini Ti to, ako hoćeš! U tome su smislu i molitva i kontakt s Bogom sada još neophodniji, a i prirodniji i očitiji nego prije. Prijatelji su mi sveci

Govoreći svjetovno: postoji li tu neka "bolja veza" s nebom ili nešto poput milosti službe?

Da, ponekad se to osjeti. U ovomu smislu: sada sam nešto mogao učiniti što uopće nije došlo od mene samoga. Sada se prepuštam Gospodinu i zamjećujem: da, tu je pomoć, nešto je učinjeno što nije od mene samoga. U tome smislu svakako postoji iskustvo milosti službe. Ivan Pavao II. je jednom govorio o tome kako mu je njegov otac jednoga dana utisnuo u ruku molitvenik s Molitvom Duhu Svetome i rekao da je treba moliti svakoga dana. Malo-pomalo počeo je shvaćati što to znači kada Isus kaže da su pravi štovatelji Boga oni koji Boga štuju "u Duhu i istini".

Što to znači?

Ovo mjesto u četvrtome poglavlju Ivanova Evanđelja jest proročanstvo jednoga štovanja u kojemu više ne će biti hramova, nego se moli bez vanjskoga hrama u zajedništvu s Duhom Svetim i istinom evanđelja, u zajedništvu s Kristom; tu više nije potreban vidljivi hram nego novo zajedništvo s uskrslim Gospodinom. To uvijek ostaje važno jer predstavlja velik zaokret i u religijsko-povijesnome smislu.

A kako moli papa Benedikt?

Što se tiče pape, i on je jednostavan molitelj pred Bogom – još i više nego drugi ljudi. Dakako, najprije se molim našemu Gospodinu, s kojim me takoreći jednostavno povezuje ovo staro poznanstvo. Ali – zazivam i svece. Prijatelji su mi Augustin, Bonaventura, Toma Akvinski. Tim svecima znam reći: "Pomozite mi"! A Majka je Božja ionako uvijek velika polazišna točka. U ovome se smislu povjeravam zajedništvu svetih. Zajedno s njima, koji me jačaju, govorim potom i s dragim Bogom, prije svega proseći, ali i zahvaljujući – sasvim jednostavno i radosno.