On vam je dobričina; sa svima dobar, a obitelji i prijateljima beskrajno odan – pomalo je otrcana fraza koja je vrlo rijetko istinita kada političare pitate da vam u dvije-tri crte opišu kolegu. No, nakon razgovora s nekoliko desetaka novom predsjedniku Hrvatskog sabora Josipu Leki bliskih ljudi, političkih istomišljenika, ali i protivnika, čini se da u njegovu slučaju to nije otrcana fraza nego najtočniji kratak opis njegova karaktera.
Spasio nas je od bankrota
– On vam je jednostavno dobričina. Riječ je o vrlo netipičnom Hercegovcu. S obzirom na to da je iz mnogobrojne obitelji i da su mu svi preci Hercegovci, moglo bi se očekivati da je Josip stasao u promućurnog i lukavog tipa koji je spreman preživjeti sve, ali i učiniti sve da uspije, da opstane u surovu svijetu. No, Leko je \"ispao\" potpuno drugačiji. Prije je naivan nego lukav, a usprkos svojoj samozatajnosti ipak je uspio postići i više nego što bi valjda da je uvijek grabio kao \"pravi\" Hercegovac. Leki nikad nije smetalo da bude drugi, posebice kad je prvi bio Ivica Račan – kratak je opis Lekina političkog, ali i osobnog prijatelja Mate Crkvenca, ministra financija u vladi pokojnog čelnika SDP-a.
Od svih kod kojih smo se raspitivali o novom šefu Sabora čuli smo istu priču – svoje najdraže trenutke Leko provodi u vikendici u selu Kamanju tik uz rijeku Kupu. Osim obitelji, društvo mu ondje često prave i prijatelji. A legendarna su, kažu, njegova druženja u Kamanju s pokojnim Ivicom Račanom. Spajala ih je, naravno, politika, ali svi se slažu da je veza između njih dvojice bila mnogo dublja – mnogi kažu da je pokojni Račan bio vjerojatno jedini pravi prijatelj Josipa Leke. Barem što se političara tiče.
– Ivica nije baš sa svima postajao blizak jer, znate, jedno su suradnici, a drugo su pravi prijatelji. A njih dvojica su bili pravi prijatelji, to vam sve govori o njemu – prisjeća se Dijana Pleština, udovica Ivice Račana. Sve svoje uspomene na njihova druženja veže uz to selo uz Kupu nedaleko od Ozlja.
– Josip i Biserka kupili su zemljište do našega i uvijek smo se družili u njihovoj vikendici. Svaki put kad bismo se našli, to nam je bio dan psihičkog odmora od svih zbivanja koja su obilježavala naš život. Jozo i njegova Biba uvijek su pripremali neku hranu na svojoj terasi s koje je pucao predivan pogled na našu kućicu i rijeku – prisjeća se D. Pleština te dodaje kako bi nakon ručka Ivica i Josip kartali.
– Uvijek je to bila topla, zafrkantska atmosfera, a nekad bi se i zapjevalo iz gušta. Njihova vikendica za nas je bila lijepo mjesto, toplo i opuštajuće, i upravo to nam je trebalo – nastavlja.
U kartaškim seansama uz Leku i Račana često su bili i Ivan Matija, Mato Crkvenac, Stipe Ivanišević, Antun Vujić...
– Lekini su bili iznimni domaćini, a Račanova i Lekina sklonost kartanju nekad mi je bila smiješna jer ja nisam čovjek od karata. Srećom, nije se samo kartalo, znali smo i zapjevati. Leko je također volio pustiti glas, ali nikad prvi. Slično kao i kad smo satima filozofirali ili pričali o sasvim konkretnim političkim problemima. Uživao je raspravljati, uvijek je imao jasno definiran stav, ali nikad ga nije nametao drugima. Najviše se \"palio\" na socijalne teme poput nezaposlenosti ili (ne)perspektivnosti mladih. E, kao što je to činio za stolom u vikendici, tako se ponašao i u političkoj areni. Nikad mu nije smetalo da bude u drugom planu. Ako je Ivica Račan bio kreator politike, onda je Leko bio njezin čuvar. Posebice u vrijeme kada je tu politiku trebalo \"čuvati\" u Saboru dok je Račan bio premijer – govori Mato Crkvenac.
Iako je rođen u Plavnom kod Bača u Vojvodini (19. rujna 1948.), Leko je \"stopostotni\" Hercegovac. U Vojvodinu su njegovi roditelji ionako nakratko \"zalutali\" trbuhom za kruhom, no ubrzo su se vratili u hercegovačko selo Ledinac, a nakon toga u Lišticu (današnji Široki Brijeg), gdje je Leko završio osnovnu školu i gimnaziju. Kasnije odlazi u Zagreb, kao i većina njegove braće i sestara, i završava Pravni fakultet. Kao pravnik radi na više poslova kao član partije, a malo je poznat detalj da je svoju pravničku karijeru gotovo okončao na samom vrhu – kao ustavni sudac. Naime, da SDP nije dobio zadnje izbore, Leko bi se vrlo vjerojatno pridružio svojim drugovima, ustavnim sucima Mati Arloviću i Ivanu Matiji, odnosno vratio svojoj staroj strasti – advokaturi, koje se odrekao baš zbog pokojnog Ivice Račana i rađanja SDP-a.
Prijelomne 1990. Leko je radio u tada još divu mesne industrije \"Zagrepčanki\", na mjestu zamjenika generalnog direktora. Iste godine sudjelovao je u formiranju nove stranke SDP-SKH, a 1991., na nagovor Račana, napustio je šefovski posao i postao poslovni direktor stranke, što mu je bio posao i u idućih deset godina.
– Bio je sjajan poslovni direktor. Tih godina od nas \"komunjara\" svi su bježali kao od kuge, a članstvo bivše partije je nestalo. Ni sam ne znam kako mu je to pošlo za rukom, ali Leko nas je doslovno spasio od bankrota i počeo od nule graditi stranačke filijale u zemlji – sjeća se Dušan Plećaš, danas predsjednik Foruma seniora SDP-a, a tada politički tajnik SDP-SKH.
Netipičan, a dogurao najviše
Račan je 1991. godine Leku imenovao glavnim za vođenje privatizacije imovine propalog Saveza komunista Hrvatske, a on je vještim pregovorima s tada vladajućim HDZ-om uspio siromašnoj strančici priskrbiti gotovo svu imovinu nestale partije. Iz tog vremena sjeća ga se i bivši Račanov ministar gospodarstva Ljubo Jurčić.
– Upoznao sam ga kad sam kao mladi znanstvenik došao u \"Zagrepčanku\" raditi jednu studiju. Bio je jako korektan, rekao bih prokleto korektan, u najboljem smislu te riječi. Iako sam ga znao prilično dugo, o njegovoj obitelji znam vrlo malo. Koliko je Leko bio samozatajan, najbolje govori slučaj kako sam upoznao njegova sina Zvonimira. Igrom slučaja bio sam član komisije kada je Zvonimir branio magistarski rad. Tek tada sam shvatio da je ispred mene Lekin sin – prisjeća se Jurčić. I većina drugih sugovornika nije nam znala reći mnogo o njegovoj obitelji osim da mu je supruga Biserka cijeli radni vijek do umirovljenja provela u banci, da mu je sin ekonomist na mamu, a kći Nikolina pravnica na tatu.
– Jozo je jako dobar otac kojemu je kći slaba točka. Slabija nego kod većine očeva, ona je njegova toplina i velika ljubimica – zaključuje Dijana Pleština. Kako to ponekad biva, sudbina je i ovaj put bila ironična pa je od svih probitačnih Hercegovaca baš samozatajni i tihi Leko, rođen u Vojvodini, dogurao najviše na političkoj ljestvici od svih političara Hercegovaca u samostalnoj Hrvatskoj.
>> Josip Leko jednoglasno izabran za novog predsjednika Sabora
Mediji s velikim simpatijama gotovo glorificiraju novog predsjednika Sabora, zaboravljaju da je dugogodišnji predsjednik saborskog odbora za sprečavanje sukoba interesa, sam najčešće bio kamen spoticanja u rješavanju brojnih predmeta. Kao član jedne od parlamentarnih stranaka rješavao je sukobe interesa u kojima su akteri korupcije bili upravo članovi stranaka iz čijih su redova bili i članovi Odbora. Tako je presudio i meni vodeći se upravo interesima rečenih članova, a ne s ciljem rješavanja spora. Dakle osoba koja je sama bila najviše u sukobu interesa nosi i hipoteku pristranosti u rješavanju sporova tijekom godina u kojima je vodio Odbor.