Prvi krug predsjedničkih izbora u Austriji, na kojima je trijumfirao kandidat ultradesne Slobodarske stranke Norbert Hofer, dok je drugo mjesto izborio neovisni Alexander van der Bellen kojega podržavaju Zeleni, djelovao je kao udar bombe na ustaljeni politički establišment. Kandidati socijaldemokrata i narodnjaka, tradicionalne lijeve i desne stranke, koji se na vlasti u Austriji smjenjuju neprestano od 1945., dobili su po 11 posto glasova i izbačeni su iz igre, a ovakav razvoj događaja vrlo je jasno pokazao ono što svi analitičari koji trezveno i realno sagledavaju stvar već odavno vide.
U tijeku je veliko preslagivanje odnosa snaga na europskoj političkoj sceni.
Koalicija “Kenija”
Najmanje su dva razloga za ovakav rezultat prvog kruga austrijskih izbora. Prvi je od njih migrantska kriza jer među Austrijancima sve je više nezadovoljnika kako se crveno-crna vlada, koju čini velika koalicija socijaldemokrata i konzervativaca, ponijela proteklih nekoliko mjeseci. Iako je Austrija na migrantskoj ruti prema Njemačkoj igrala relativno restriktivnu ulogu, nerado otvarajući vrata migrantima, u zemlji je prošle godine ostalo 90 tisuća tražitelja azila. Socijalna i etnička slika austrijskog društva je načeta, a to velik dio glasača ne želi dopustiti pa su svoj glas dali radikalno desnom kandidatu.
Drugi razlog za napuštanje povjerenja prema tradicionalnim lijevim ili desnim strankama te odlazak birača na krajnje polove političkog spektra jest razvoj odnosa prema Rusiji. Austrija, ali i Njemačka veliki su trgovinski partneri Rusije, a nakon uvođenja europskih sankcija Moskvi i ruskog odgovora reciprociteta jedni su od najvećih gubitnika. Austrijski farmeri danas nemaju tržište za voće i mlijeko sa svojih farmi, austrijski turistički radnici sa sjetom se sjećaju vremena kada su njihove hotele i prenoćišta punili gosti iz Rusije.
Slična je situacija i u Njemačkoj gdje se u regijama velika crveno-crna koalicija CDU-SPD pojačava zelenima kako bi, posebno u istočnom dijelu Njemačke, zadržale vlast unatoč usponu radikalno desnog AfD-a. Umjesto crveno-crne, sada je nastala “kenijska koalicija”, nazvana tako po crveno-crno-zelenoj kombinaciji, bojama kenijske zastave. Ovakva udruživanja snaga provedena samo s ciljem zadržavanja vlasti prilično su neprirodna jer u jedan politički blok spajaju stranke koje su po svom političkom habitusu dijametralno suprotne.
Slična situacija zbila se nedavno i u Francuskoj kada je na regionalnim izborima Marine Le Pen ostvarila odličan rezultat. Potom su se protiv nje udružile desnica i ljevica, Sarkozy i Hollande stvarajući tako potpuno neprirodnu, ako ne koaliciju, a ono politički savez. Sve su to vatrogasne mjere jer radikalna desnica i ljevica bujaju.
Bijeg udesno
– Imamo otklon udesno i ulijevo, ali mimo stranaka. Dvije stranke koje su godinama držale Austriju sada su iznenađene, prvi je ovo put da nijedan od njihovih predstavnika neće sudjelovati u drugom krugu i, u krajnjem slučaju, neće obnašati tu dužnost. Austrijski predsjednik nema gotovo nikakvu praktičnu moć, ali ima veliko simboličko značenje. I to je pokazatelj onoga što se događa u Europi – kaže politički analitičar Žarko Puhovski.
– Radi se o obrani nacija koje se osjećaju ugroženima, nalaze se u sendviču. Gore su jači – SAD, dolje su slabiji – migranti. Glasači zato odlaze desno – kaže Puhovski.
>> Kraj Druge republike? Vladajući u Beču pali na testu s imigrantima
>> 'Za Hrvatsku autohtoni islam nije samo vjera već i kulturno-civilizacijska baština'
evropska i svjetska ljevica su leglo homoseksualizma i pedofilije prirodno je da nestanu sa lica zemlje