Nerad nedjeljom – zadaća povijesne i kršćanske nacije

Neradna nedjelja trajala je kratko, a ukinuta je zacijelo i zbog silnog pritiska ljevice, medija, velikih trgovačkih centara, poslodavaca, straha i “straha” od novih nezaposlenih, pada prometa... Navodno su se bunili i sveučilištarci jer “oni koji rade u trgovinama sada ostaju bez jedinog dana kada im je satnica uvećana za 50 posto”... I gotovo svi koji su protiv neradne nedjelje spominju i štite neki interes. Ali zar i veliko značenje koje nedjelja ima za vjernike nije neki interes, zar interesa nemaju i tisuće majki (i očeva) koje po cijeli sveti dan utiskuju cijene za kupce, guraju ona glomazna kolica na kojima po prodavaonicama raznose proizvode, uređuju police, sijeku meso, čiste podove...?

A kad je o interesu riječ, HDZ će ovom odlukom Božinovićeva Stožera zacijelo izgubiti određeni broj birača na izborima, koji nisu daleko i do kojih je vladajuća stranka lako mogla izdržati ljevičarsku buku. A ta buka posljedica je bezobzirnosti veće nego što je bila komunistička. Sigurno nerad nedjeljom u komunizmu nije bio samo civilizacijska tečevina, i komunisti su imali obzira prema vjeri i vjernicima, ako je tko i imao namjeru nedjelju učiniti radnim danom, znali da bi ih to kompromitiralo u očima svijeta. Današnji su ljevičari bešćutniji, razdražuje ih i prilično velika prisutnost vjere u javnosti, u medijima, no kad u tome teško mogu nešto promijeniti, gotovo se bjesomučno zauzimlju za neradnu nedjelju.

Oni vrlo dobro znaju da su nedjelja, nedjeljne mise, obiteljski ručkovi raskošniji nego običnih dana, odmor, izleti, zabava... zapravo najveće vjerničko bogatstvo, izraz štovanja i Boga i sebe kroz Boga u jedinom danu u tjednu neopterećenom brigama za egzistenciju i preživljavanje. Rad nedjeljom sve to niječe, stoljetni se ritam svetih nedjelja ukida a čovjek se svodi samo na bijedno ekonomsko biće. Ekonomija pak ne zna što je Biblija, vjera, molitva, ljubav, obitelj... ne zna ni za kakvu drugu čovjekovu svrhu osim za ekonomsku. Odbačen je čak i kalendar.

U svim kalendarima nedjelje i blagdani označeni su drukčijom bojom kao dani ljudske iznimnosti nasuprot običnosti i mukotrpnosti vremena u tjednu. Ako je nedjelja radna, ta boja je besmislena jer je ona znak razlike. Ako nedjelju zamislimo kao most između Boga i čovjeka, između dviju obala koje se traže, zamislite kakav bi život bio da se na rijekama poruše mostovi! A ljevica je, u Francuskoj revoluciji u kojoj je i dobila ime pogotovo, rušila te mostove, koji su kao sveta veza između neba i zemlje postojali u svim civilizacijama. Naum je ljevičara jednostavan – uništimo vjere i Boga kako bismo mi bili religija a bogovi naši vođe.

Stoga je rad nedjeljom udar na povijesne hrvatske temelje, a njegovi zagovornici mnogo su ambiciozniji nego što bi se moglo pomisliti po dvojbi treba li ili ne treba neka trgovina raditi nedjeljom. To se lako može zaključiti i po svim izvorima znanja o nedjelji. Tako Hrvatska enciklopedija piše: “Na kršćanskom području nedjelja je od davnine dan odmora (kada se »ne djela«; odatle joj hrvatsko ime). Običaj da se jedan od sedam dana u tjednu uzme za blagdan, namijenjen počinku i vjerskomu kultu, potječe iz kruga prednjoazijskih kultura. Tako Židovi svetkuju sabat, dan kada se Jahve odmarao od stvaranja svijeta, koje je trajalo šest dana. Kršćani su pak za »dan Gospodnji« (latinski Dies dominica; odatle ime u romanskim jezicima, npr. francuski dimanche, talijanski domenica, španjolski domingo) odredili prvi dan nakon židovskoga sabata (subote), kao dan kada je Krist uskrsnuo”.

Zahtjevi za rad nedjeljom dokidaju te vjerske davnine koje su naš civilizacijski i kulturni zavičaj. Hrvatska demokratska stranka, kršćanska, konzervativna i tradicijska, već po tim određenjima treba štovati nedjelju kao neradni dan i donijeti zakon po kojem bi rad na taj dan bio ograničen samo na najnužnije potrebe. Jasno je da interesnim skupinama taj zakon ne bi odgovarao, nekima bi donio i određenu materijalnu štetu, no ona je potpuno zanemariva prema činjenici da bismo se tako potvrdili kao povijesna i kršćanska nacija. Tako bismo se potvrdili i kao civilizirano i humano društvo u kojemu žene i majke koje se sada iscrpljuju po velikim trgovinama žive dostojnim životom.