POGLED S RUBA ZNANOSTI

Nerazjašnjena tajna zračnih brodova

Foto: import
Nerazjašnjena tajna zračnih brodova
16.06.2007.
u 17:00
Pogledaj originalni članak

Ono što se događalo na nebu u SAD-u (tamo ponajviše, ali i drugdje u svijetu) između 1880. i 1900. godine jedno je od najčudnijih poglavlja ufologije. Deseci tisuća ljudi viđali su tajanstvene zračne brodove, leteće strojeve nalik dirižablima, koji će se, međutim, početi proizvoditi tek dvadeset godina poslije. Prema opisima, u većini slučajeva to su bili prilično golemi objekti opremljeni snažnim reflektorima.

Navodno se iz letjelica često mogao čuti zvuk motora, a u nekim slučajevima činilo se da imaju propelere. Tko može shvatiti pojavu takvih letjelica primitivnoga tehnološkog dizajna u kontekstu manevarskih sposobnosti koje pokazuju NLO-i? No dok se ne izmisli vremeplov, ostaje nam samo vjerovati očevicima toga doba.

A prema njima, veliki val zračnih brodova nad SAD-om dogodio se 1896. i 1897. godine diljem cijelog područja između istočne i zapadne obale SAD-a i u Kanadi, ali slučajevi su prijavljivani i drugdje (u Španjolskoj, Njemačkoj, Turskoj, Švedskoj, Rusiji).

Invazija  iz zraka
Američki novinar Frank Edwards u knjizi “Leteći tanjuri - ozbiljno pitanje” navodi izvještaj iz Jedrena u Turskoj, u kojem se u studenome 1885. pojavio usijanocrveni brod oblika cigare ili nekoga sličnog predmeta, koji kao da je pulsirao snažnom i jarkom svjetlošću. Bio je golem, a činilo se da plovi i zastaje u zraku. Osamljenih slučajeva viđenja NLO-a bilo je još.

U francuskoj publikaciji “L’Astronomie” opisan je slučaj koji se zbio blizu Cape Reisa u Novoj Škotskoj u studenome 1887. godine, kad se golemi usijani crveni predmet dignuo iz oceana do visine od dvadeset, trideset metara, kretao uz vjetar dvije minute, zastao pokraj broda s kojeg su ga promatrali i opisali, a onda se okrenuo tako da se mogao zapaziti njegov izduženi oblik i, brzo se podižući, nestao na jugoistoku. Promatrali su ga pet minuta.

No arhive doista pokazuju da je upravo travanj 1897. u SAD-u vrvio pojavljivanjem čudnih zračnih brodova. Primjerice, jednog dana toga mjeseca deset tisuća stanovnika Kansas Cityja (američka savezna država Missouri) gledalo je veliki crni brod blještavo zeleno-plavih i bijelih svjetala koji je lebdio iznad njihovih glava, a potom velikom brzinom odjurio prema gore. O tome je pisao “New York Sun”, a tih je godina takvih izvještaja bilo mnogo. U nekima su opisivane metalne letjelice oblika cigare ili pak letjelice s krilima, s propelerima ili perajama.

Novine su objeručke prihvatile senzacionalne vijesti i punile njima prve stranice. “New York Herald” od 11. travnja donio je vijest da su u noći između 9. i 10. travnja u Chicagu i okolici od 20 sati pa sve do 2 sata “tisuće zaprepaštenih ljudi izjavljivale da svjetla koja su se vidjela na sjeverozapadu pripadaju zračnom brodu ili nekom predmetu koji plovi na dosta milja iznad zemlje. Neki su izjavili da mogu razaznati dva objekta oblika cigare i velika krila.” Slični opisi stizali su od Teksasa do Chicaga.

Božićni val
Osim tog vala susreta sa zračnim brodovima, zbio se još jedan, tzv. “božićni val” od 1909. do 1910. godine, kad su zračni brodovi s reflektorima viđani iznad Nove Engleske. Vrhunac toga vala bio je krajem prosinca 1909. i početkom siječnja 1910. godine, no već su tijekom jeseni 1908. iz država u Novoj Engleskoj stizali izvještaji o jarkim svjetlima koja su se brzo kretala po nebu, suviše nepravilno da bi bili meteori. U prosincu 1909. posada dva ribarska čamca, koja su plovila blizu Bostona, ispričala je da je u noći 18. prosinca oko njih kružio neki golemi, jarko osvijetljeni predmet.

Prema “New York Tribuneu”, u noći 20. prosinca iznad Bostona je primijećena sjajna svjetlost koja je prošla iznad luke. Isti list piše da je 23. prosinca 1909. građane Woostera dvaput u jednoj noći posjetila letjelica koja je prešla preko neba iznad mjesta i okolice te rasvijetlila noć svjetlosnim snopovima fantastičnoga sjaja. Sljedeće noći istu predstavu mogli su gledati stanovnici Bostona i Willimantika.

 Tisuće ljudi na ulicama promatralo je taj spektakl. List “New York Sun” piše da je takav objekt devet puta posjetio mjesto Marlborough u Massachusetsu između 14. i 23. prosinca. U Huntingtonu u Zapadnoj Virginiji novine su pisale o čudnim sjajnim svjetlima koja su se po nebu kretala 1. siječnja 1910. godine. Nisu se vidjeli objekti niti se čuo zvuk, vidjeli su se samo sjajni snopovi svjetlosti koja je konačno skliznula iza planinskih grebena.

No nije bilo nedoumice u vezi s objektom koji se pojavio iznad Chatanooge u Tennesseeju malo nakon 9 sati 12. siječnja 1910. godine. Tisuće ljudi istrčalo je kako bi začuđeno promatrali veliki bijeli predmet u obliku cigare, koji se potpuno jasno vidio. Kretao se tamo-amo iznad grada, brzinom manjom od 50 km/h. U većini opisa spominje se i crta od treperavih, plavih plamenova koji su poigravali gotovo cijelom dužinom donje strane letjelice.

Nakon nekog vremena krenula je natrag prema planinama, odakle je i došla, te napokon, neuznemireno i bez žurbe, nestala. Taj se objekt iznad Chatanooge pojavljivao tri dana za redom - 12., 13. i 14. siječnja 1910. godine, a vijest o tome osvojila je prve stranice svih lokalnih listova te pronašla put do bezbroj drugih novina po SAD-u. Kad se letjelica posljednji put pojavila, manevrirala je iznad grada dvadesetak minuta.

Teze o dirižablima
Prvo objašnjenje koje pada na pamet za misterij zračnih brodova jest da je riječ o pravim dirižablima, slavnim letjelicama njemačkog podrijetla. No činjenice tu tezu ne održavaju. Kad su zračni brodovi prvi put viđeni, 1880-ih godina tehnologija budućih dirižabala bila je tek u povojima. Istina je da je još 1852. godine pukovnik Giffard napravio prve pokuse s izduženim balonima opremljenim parnim strojem veoma male snage.

 Pionir dirižabla Renard izveo je 1885. godine prvi let dirižablom u povijesti. Letio je nekoliko kilometara i nadletio Pariz dirižablom opremljenim motorom s unutrašnjim sagorijevanjem, ali letjelica je bila užasno spora i veoma nespretna za upravljanje. Zapravo, prvi zaista uspješni cepelin bio je Luftschiff  Zeppelin 3 (LZ3), koji je od 1906. do 1908. prešao 4398 km u 45 letova. Tek je tada ta tehnologija zainteresirala njemačku vojsku. Čak su i cepelini građeni tijekom Prvoga svjetskog rata bili svjetlosnim godinama daleko od karakteristika koje su očevici pripisivali letećim brodovima.

Istraživač NLO-a Jerome Clark 1991. u tekstu “Zračni brodovi” (“Airships”, objavljeno u “International UFO reporter”) zaključio je da se tadašnja viđenja može povezati s današnjim NLO-ima, ali interpretirani su u tehnologiji i mitologiji svoga doba. Slične mehanizme interpretacije pojavljivanja neobjašnjivih letećih objekata već smo vidjeli u raznim povijesnim razdobljima – s iznimkom kamenog doba, kad se očevici koji su prikazivali ono što neki smatraju NLO-ima očito nisu imali na što referirati pa su stvari prikazivali onakvima kakvima su ih vidjeli.

Pogledajte na vecernji.hr