Nespremni za Bolonju: Bunt, 'neprilagođeni' profesori, kadrovi...

Studentski prosvjedi, po mnogima “neprilagođeni” profesori, gotovo nerješivi kadrovski i prostorni problemi, nepokretljivi studenti i profesori, precijenjeni ili podcijenjeni kolegiji, neizvjesnost zvanja nakon tri, odnosno pet godina studija, a time i posla, neintegrirana sveučilišta i neorganiziranost dokaz su da za bolonjski proces nismo bili spremni.

No, unatoč tome, ne može se nikako govoriti o propasti “Bolonje”, kako su pojedinci ovih dana to olako zaključili. Ističu to i naši sugovornici, ugledni profesori, koji priznaju da problema ima, ali isto tako tvrde da je u posljednje tri godine, otkako se Bolonjska deklaracija primjenjuje u našem sustavu visokog obrazovanja, puno toga učinjeno, a da posao koji slijedi nije ništa manji, a ni lakši.



– Sve te probleme koji postoje ne bih protumačio kao propast, “Bolonja” je proces, i to vrlo kompliciran, te je samo po sebi jasno da se ne može provesti u dvije-tri godine, nego u fazama. Prije tri godine završena je prva faza promjenom strukture programa. To nije napravljeno onoliko dobro koliko je trebalo, ali svi su programi inovirani, mnogi su poboljšani, što ipak nije dovoljno da bi se osigurala efikasnost studiranja i više akademskih profila – objašnjava prof. dr. Pero Lučin, prorektor Riječkog sveučilišta i voditelj pregovaračke skupine s EU za područje znanosti i obrazovanja. Dodaje da naš sustav nastave nije dovoljno promijenjen ni usklađen s ciljevima “Bolonje”, da smo izvukli i primijenili samo ono što nam se sviđa.

Stari programi
– Stari su se programi uglavnom podijelili na dva dijela, prvi dio je strukturiran kao priprema za nastavak studija, a to je pogrešno jer prvi dio studija i programa mora dati dovoljno kompetencija za posao – upozorava Lučin.

Drži da su studentski prigovori i primjedbe na račun organizacije nastave velikim dijelom opravdani.
– Do sada je za napredovanje bio odgovoran samo student, a sada bi u jednakj, ili čak većoj mjeri, ta odgovornost trebala biti na profesoru – ističe Lučin. No, kad će uspjeh, odnosno neuspjeh studenta profesori doživljavati kao svoj, kad će imati kontinuiranu komunikaciju i provjeru znanja, konzultacije, testove, zadaće, kolokvije i biti u svakom trenutku spremni pomoći, teško je reći. Kako se čuje od studenata, profesori i danas, treću godinu nakon uvođenja bolonjskog procesa, održe svoje predavanje i odu, a studenti si onda misle kako će to gradivo svladati. Sustav mentorstva ne funkcionira, a umjesto da im pomognu u učenju, profesori su ponekad sarkastični, ironični, nervozni, nestrpljivi...



Vrlo kritičan prema sadašnjem stanju u visokom obrazovanju je i bivši ministar znanosti prof. dr. Gvozden Flego. Bit problema i on vidi u programima.
– Uglavnom su ostali isti, samo su ocjene zamijenjene kreditnim bodovima. Broj nastavnika nije godišnje rastao deset posto, zbog čega se nismo približili europskim standardima i omogućili intenzivnije studiranje, a ni investicije nisu nastavljene – kritizira Flego. I sam je, priznaje, čuo da se broj bodova za neke kolegije određivao na temelju statusa profesora, a ne prema opterećenju studenta, o čemu su javno proteklih dana progovorili studenti.

ECTS bodovi
– Od početka upozoravamo da je problem to što na pojedinim fakultetima ECTS bodovi nisu dobro izračunani. Svaki je kolegij trebalo vrednovati posebno u skladu s težinom i opterećenošću studenta. Nastavni planovi i programi nisu bitno promijenjeni, literatura koja se prije polagala u dva semestra sad je potrpana u jedan. Postoje iznimke, ali u pravilu su programi kolegija ostali isti – nabraja student Marko Krička, potpredsjednik Studentskog zbora i član Senata Zagrebačkog sveučilišta.

Tvrdi da je “sramotno to što su se bodovi dijelili na ime profesora” i bez sudjelovanja studenata u tom poslu, što nema dovoljno potrebne literature, što pripreme nisu dobro napravljene, “nego se preko noći reklo sad smo po novom”, što nije omogućena pokretljivost studenata, odnosno mogućnost da studij upišu, primjerice u Zagrebu, studiraju semestar ili dva u Rijeci, a diplomiraju u Osijeku ili inozemstvu. Zbog svega toga, ali i činjenice da mentorstvo ne funkcionira, da se kolokviji ne polažu na svim fakultetima, da su studenti i dalje prisiljeni polagati ispite kao prije promjena, zbog čega moraju tražiti i dekanske rokove, prof. dr. G. Flego kaže da je “sve loše i nemarno izvedeno pa se čovjek pita kako ta rješenja funkcioniraju u svijetu, a u Hrvatskoj ne”.



Da sve ne ide kako je planirano, svjesni su i na sveučilištima te za većinu problema kažu da su očekivani. Prodekanica za nastavu Zagrebačkog sveučilišta prof. dr. Ljiljana Pinter ističe da su ponekad za “paniku” u jesenskom ispitnom roku krivi studenti, a ponekad objektivne okolnosti.

– Situacija je doista različita od fakulteta do fakulteta i potrebno je to pojedinačno razmotriti. Valja saslušati studente i nastavnike i pronaći kompromis, koji nikako ne smije biti na štetu znanja – poručuje prodekanica Pinter.

Da bi studentima trebalo izići ususret i odobriti im dekanski ispitni rok (kojega kod “Bolonje” nema), poručio je ovih dana i ministar znanosti, obrazovanja i športa prof. dr. Dragan Primorac, svjestan da bi mogući studentski prosvjedi koji su organizirani ili su najavljeni, u ovo predizborno vrijeme bacili ružnu sliku na sve što je dosad učinjeno. A studenti, složit će se i sami, nastoje iskoristiti ono što mogu. Ipak, da bi prikupili potreban broj bodova – od 25 do maksimalno 35 u jednom semestru – morat će sjesti i učiti.
Na to su ih upozorili i dekani pojedinih fakulteta, a to im ponavlja i prodekanica Pinter.

– Ispiti su takvi kakvi su bili i prije, a studentu u svladavanju gradiva ništa ne znači to što ispit vrijedi manje ili više ECTS bodova. Student svoje obveze mora ispuniti, a to znači skupiti potreban broj bodova – ističe Lj. Pinter.

Novi programi
Da je bolonjski proces zahtjevan i dugoročan projekt, upozorava i državni tajnik za visoko obrazovanje prof. dr. Slobodan Uzelac. Ističe da je prije nešto više od dvije godine Ministarstvo izdalo 820 dopusnica za preuređene ili potpuno nove studijske programe te da su i studenti i nastavnici tada tvrdili da su stvoreni uvjeti za uvođenje novog modela visokoškolskog obrazovanja.

– Otad do danas stanje je poboljšano posebno u pogledu prostornih kapaciteta, opremljenosti i broja nastavnika. Ipak, još nisu stvoreni optimalni uvjeti kakve bismo željeli. Ono na čemu svi moramo još puno raditi jest podizanje svijesti o potrebi redovitog pohađanja predavanja i ispunjavanja obveza, što se tiče studenata, ali i nastavnika, te na mentorskom odnosu nastavnika prema studentu – naglašava Uzelac. Podsjeća da bolonjski proces podrazumijeva sasvim drukčiji način rada nastavnika sa studentom te da je ispit, koji bi trebao činiti samo 30 posto konačne ocjene, kraj redovite radne komunikacije.

Svi u sustavu visokog obrazovanja – i profesori i studenti – svjesni su da na putu uspješne reforme ima još mnogo prepreka, mnogo pitanja, na koja još uvijek odgovori nisu dani. Stoga se ne treba čuditi dvojbama – što je s “Bolonjom”, što imamo nakon studija rascjepkana u dva dijela, što s bakalaureatom, što s tzv. magisterijem, što nas uopće očekuje na dodiplomskom studiju, gdje ćemo se zaposliti i s kojim zvanjem, što ću biti nakon završetka studija, što će pisati u mojoj diplomi...

Odluka o znanstvenim zvanjima, koja je označena prioritetnom, ni danas, upozorava prof. dr. Flego, nije donesena, kao ni dogovor o ishodima učenja, odnosno o znanjima i umijećima koja će tržište trebati, iz čega jasno proizlazi da su studenti upisivali studije ne znajući koje će kvalifikacije steći. U gomilu tih obeshrabrujućih činjenica zračak optimizma ulijeva procjena naših sugovornika, prorektora Lučina i profesora Flege, da se stanje u cijelosti može srediti u kratkom roku.

– Za šest mjeseci može se reorganizirati nastava, postići dogovor o kadrovskim i infrastrukturnim potrebama sveučilišta te dogovor s poslodavcima o potrebama tržišta rada – procjenjuje Flego, a dulje će, dodaje, trajati kadrovsko ekipiranje i integracija sveučilišta. Potpuna i kvalitetna implementacija Bolonjske deklaracije, prema procjeni prof. Lučina, može se vrlo kvalitetno izvesti za najdulje tri-četiri godine.

– Dosta kasnimo za nekim razvijenim zemljama, ali to nije tako strašno jer smo počeli tek prije tri godine. Sad smo u kaotičnoj fazi, ali imamo priliku za brz napredak – zaključuje Lučin.