Nestalo 40 milijuna eura od prodaje Dinersa?

Što se dogodilo sa 57 milijuna eura koje je Žarko Kraljević, dugogodišnji direktor i suvlasnik Dinersa, koji je bio na kraju počasni predsjednik uprave te kartičarske kuće, ubrao prodajom te kuće? Pitanje je to s kojim se suočila Kraljevićeva obitelj nakon njegove smrti potkraj ožujka ove godine, a nije sigurno je li do danas novac pronađen. Kraljević je Diners prodao krajem 2006. godine Erste banci, a s njim su svoje udjele prodali i odvjetnik Marijan Hanžeković te Tomaž Lovše, direktor slovenskog Dinersa.

Kraljević je, prema izvještajima poslovnih novina, imao 38 posto Dinersa, dok su Hanžeković i Lovše imali po 20 posto. U prodaju je u lipnju 2006. godine išlo 100 posto te kartičarske tvrtke pa baš i nije posve jasno tko je držao preostalih 22 posto. Kako bilo, u siječnju 2007. godine objavljeno je da su trojica suvlasnika potpisala prodaju za 1,1 milijardu kuna ili 150 milijuna eura, kolika je bila i početna cijena kojom su partneri krenuli u prodaju. Ako je Kraljević imao 38 posto, u ovoj je prodaji dobio 57 milijuna eura, za kojima je nakon njegove smrti obitelj morala u potragu.

Prema izvorima bliskima poslovnim partnerima pokojnoga Kraljevića, dio novca od prodaje Dinersa on je morao vratiti, no procjenjuje se da mu je ostalo oko 40 milijuna eura. Bio je dužan partneru Lovšeu između dva i tri milijuna eura, a tim je novcem vratio i kredit OTP banke od 5 milijuna eura. Bilo je, navodno, još nekih dugova koje je morao namiriti.

Nakon smrti provedena je ostavinska rasprava unatoč tomu što je nedostajao tako golem iznos, koji čini i veći dio imovine. Kako doznajemo, nakon toga su članovi obitelji krenuli u potragu za bankom u inozemstvu u koju je njihov suprug, otac i djed pohranio novac jer u Hrvatskoj je, kako se može pretpostaviti, potraga bila neuspješna.



Ostavinske postupke u kojima nema spora među nasljednicima odnedavno vode javni bilježnici. Njima nasljednici dostave podatke o imovini, nekretninama, računima, vozilima... Ako pretpostavljaju da je ostavitelj imao u nekoj banci račun za koji ne znaju, javni će bilježnik uputiti dopise bankama i zatražiti podatke o računu umrloga. U Hrvatskoj ima 30-ak banaka, no potraga uglavnom ide u prvi mah tek u pet-šest najvećih, a tek onda i u ostale, manje banke. Ako nasljednici misle da ima nekih računa u inozemstvu, javni bilježnici moraju angažirati međunarodnu pravnu pomoć putem Ministarstva vanjskih poslova i to onda dugo traje. To vrijedi za europske zemlje, no u SAD-u ni tim putem naši javni bilježnici ne mogu doći do podataka. Kako su Kraljevićevi nasljednici pretpostavljali da ima račune u Americi, pošli su sami u potragu i vjerojatno angažirali američke odvjetnike da potraže informacije od banaka, kako se to radi u SAD-u.

I čini se da je ta potraga bila uspješna jer je nedavno, prema provjerenim informacijama, nanovo otvoren ostavinski postupak i imovina dijeljena među nasljednicima još jednom. Je li nađen sav novac, još nije sigurno.

Kako bilo, čini se da Kraljević, koji je umro u 81. godini, i nije mislio na to kako će se obitelj snalaziti, iako bi, komentiraju javni bilježnici, bilo normalno da netko u tako visokoj dobi načini popis računa i pohrani ih kod bilježnika kako bi nasljednike poštedio muka potrage za imovinom. Moguće je i da je visoka dob ovoga hrvatskog biznismena, kojega su u posljednje vrijeme Zagrepčani najčešće viđali u kavanama Esplanade, Intercontija i Sheratona, kriva za sve to.

Usto, Kraljević je teško obolio, liječio se u Parizu, no, kažu oni koji su ga poznavali, nije se predavao i vjerovao je da će ipak uspjeti pobijediti tešku bolest. Upućeni izvori kažu da je Erste banka pri kupnji Dinersa hrvatskim dioničarima, Kraljeviću i Hanžekoviću novac isplatila na račun u Hrvatskoj. Očito je poslije toga Kraljević novac transferirao na neke strane račune za koje obitelj nije znala. Zbrka oko novca i nasljedstva očito se u toj obitelji i očekivala jer se njegova supruga odlučila na neuobičajen potez.

Ona je, naime, nekoliko mjeseci prije njegove smrti potegnula brakorazvodnu parnicu jer je u tom slučaju pokojni Kraljević morao otkriti stanje svoje imovine, a svi znaju da je stekao golem kapital prodajom dionica Dinersa. Nakon druge ostavinske rasprave nije jasno jesu li nasljednici dokraja uspjeli ući u trag novcu ili će morati još godinama tražiti po svijetu račune na koje je Kraljević tajno iz tko zna kojih razloga pohranio novac. Po Zagrebu se povlače različite priče o čovjeku koji je bio, kažu, katkad nepredvidljiv, a to se, čini se, pokazalo i na kraju njegova života.