Prva Alka nakon Drugoga svjetskog rata održana je 19. kolovoza 1945. u pobjedničkom slavljeničkom ozračju, "uz još osjetan miris ratnog gareža". Pobjednik Alke bio je major Bruno Vuletić iz Sinja, "najmlađi viši oficir Jugoslavenske armije". Nazočili su visoki gosti iz nove komunističke vlasti, specijalni izaslanik maršala Tita general Koča Popović, ministar unutarnjih poslova federalne Vlade Hrvatske Vicko Krstulović i dr. Vođa/vojvoda Peko Bogdan održao je govor u kojemu je naglasio kako je Alka "obnovljena u onom pravom narodnom i borbenom duhu s kojim ju je osnovao narod Cetinske krajine: u duhu gajenja junačkih ustaničkih i borbenih narodnih tradicija, u duhu narodne slobode i bratstva i jedinstva Hrvata i Srba."
Sa slikom Staljina 1948.
U Zagrebu je u čast maršala Tita, a u povodu održavanja 2. kongresa Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije 12. svibnja 1946. održano izvanredno natjecanje Alke. To je jedno od rijetkih, nestatutarnih, natjecanja u povijesti Alke koje je održano izvan Sinja. Slavodobitnik je opet postao major Bruno Vuletić. Nazočni su bili Josip Broz Tito, Vladimir Nazor...
"Na tribinama koje su bile ukrašene zastavama i sagovima, stajale su slike generalisimusa Staljina, maršala Tita i drugih naših rukovodilaca." Tako stoji u izvješću s Alke 1948. Osim ustaljenih povijesnih podataka i veličanja partizanske pobjede, vođa/vojvoda Bogdan u svom je govoru naglasio: "Mi se ponosimo da se na čelu bratske slavenske zajednice nalazi moćni Sovjetski Savez i njegova slavna Crvena armija, ponosimo se i našom mladom Titovom Armijom koja se prekalila i iskovala u narodnoj revoluciji i koja je danas jedan od moćnih zaštitnika izgradnje socijalizma u našoj zemlji. Međunarodna reakcija s vatikanskim krugovima šalje danas u našu zemlju teroriste i špijune da nam ometaju našu mirnu izgradnju. Međutim, organi naše Udbe hvataju te izdajice i izvode ih pred narodni sud. Narod traži da se ti krvnici najstrože kazne". Govor je završio poklicima savezu slavenskih naroda na čelu sa Sovjetskim Savezom i moćnom Crvenom armijom, generalisimusu Staljinu, najvećem sinu naših naroda drugu Titu, što je narod oduševljeno prihvatio."
Nova komunistička narodna vlast odlučila je iz Alke potpuno izbaciti sve tradicionalne vjerske i nacionalne vrijednosti. Već na prvoj skupštini Narodnog alkarskog društva 12. kolovoza 1945. zaključeno je: "Alkarske trke su do sada izvođene pod zastavom na kojoj je bila slika Gospe Sinjske. Međutim, taj barjak ne odgovara sadašnjim prilikama i borbenim tradicijama obnovljene Alke". Ubrzo su ukinuli misu na Gradu i zabranili pozdrav Gospi na Pijaci i sudjelovanje alkarima u velikoj procesiji povodom blagdana Gospe Sinjske, a potom i samu procesiju. Fra Josip Ante Soldo, povjesničar, kroničar i veliki poznavatelj sinjske prošlosti, napisao je: "Time je Viteško alkarsko društvo u potpunosti obojeno ideologijom koja je bila na vlasti. Ona je ukinula tradicionalne oznake i time je Alka lišena duhovnih pa i nacionalnih vrijednosti, bilo povezivanja s Gospom Sinjskom, bilo nacionalnih osjećaja. Njegovi članovi, osobito u početku, uglavnom su bili komunisti – osobito kopljanici. Jednoumlje je ušlo u srž Alke."
Godine 1957. je vođa/vojvoda postao komunistički prvak cetinskoga kraja Vice Buljan. Poslije jednoga sukoba s Titom na Visu 1964., Buljana je zamijenio general Bruno Vuletić, čovjek koji je dao najznačajniji pečat Alki u komunističko doba.
Alkarsko natjecanje 1965. održano je u znaku dviju obljetnica, 250 godina obrane od Turaka i 20 godina od partizanske pobjede u Drugom svjetskom ratu. Te je godine Josip Broz Tito prvi i jedini put nazočio Alki u Sinju. Vojvoda Bruno Vuletić pozdravio ga je kao "najistaknutijeg sina naroda socijalističke Jugoslavije, vođu i neumornog graditelja naše sretne sadašnjosti i budućnosti". To nadmetanje ostat će zapamćeno i po jednoj nestatutarnoj gesti vojvode Vuletića. On je, naime, na samome početku prišao svečanoj loži te se obratio Titu riječima: "Druže Predsjedniče Republike, alkari i alkarski momci spremni su za natjecanje. Molim Vaše odobrenje da možemo početi", na što je Tito odgovorio: "Možete početi". Osim toga, također protivno pravilima, Vuletić je na trkalištu poredao alkare i alkarske momke kako bi Tito izvršio smotru. Tim postupcima Vuletić je simbolično i stvarno pokazao da Alka nije nezavisna od aktualne politike. Štoviše, stavio ju je u položaj potpune hijerarhijske podređenosti komunističkom diktatoru.
Alkari na ispraćaju
Nakon sloma hrvatskog nacionalnog pokreta 1971., VAD je 23. svibnja 1972. uputio Titu pismo potpore, a u povodu njegova 80. rođendana. To nije bilo dovoljno, pa je u Beograd upućeno posebno izaslanstvo koje je Tito primio 25. svibnja 1972. kako bi mu čestitalo rođendan.
Josip Broz Tito umro je 1980. Izaslanstvo VAD-a (10 alkara, 10 alkarskih momaka i vodstvo puta) nazočilo je posljednjem ispraćaju u Beogradu. Bio je to "posljednji i najtužniji posjet na grob najmilijeg druga". Vojvoda Bruno Vuletić u društvenom listu Alkar napisao je tekst pod naslovom: Tito je naša inspiracija. U povodu prve obljetnice Titove smrti, oko 60 alkara, alkarskih momaka te društvenih i općinskih dužnosnika posjetilo je Titov grob i poklonilo se počasnom alkarskom vojvodi.
Što se dogodilo s Alkom od kraja Drugoga svjetskog rata, najbolje se moglo vidjeti na nadmetanju 1989. U kući alkarskog alajčauša Stipe Batarela okupljalo se društvo, alkari i alkarski momci te mnogi gosti. Atmosfera vesela, pjevale su se samo jugoslavenske pjesme ("Jugoslavijo", "Od Vardara pa do Triglava" i dr.). U Domu JNA na vojvodinu prijemu također su se orile različite jugoslavenske i partizanske pjesme.
Na početku alkarskog nadmetanja vojvoda Aleksandar Sablić održao je pozdravni govor u potpunom jugoslavenskom duhu, bez spomena hrvatskoga imena! Po ustaljenom protokolu, nazočnima se na kraju natjecanja obratio izaslanik pokrovitelja, predsjedništva SFRJ, član tog tijela dr. Stipe Šuvar, koji se najviše okomio na hrvatski nacionalizam, jako pazeći da ne uvrijedi Miloševića. Iako su se u SFRJ održala još dva natjecanja, ovo je bila posljednja jugoslavenska Alka. Budući hrvatski predsjednik i počasni alkarski vojvoda dr. Franjo Tuđman pratio je prijenos i u svome dnevniku zabilježio je opisano jugoslavensko ozračje te izostanak bilo kakvog traga hrvatskog imena. Na kraju bilješke napisao je: "Sve u svemu, na konjima, pred konjima, konjski miting..."!
Zlocinci i diktatori