Kada stručnjaci otkriju sadržaj tzv. crne kutije iz palog Kiowa Warriora HRZ-a, ne bude li znaka o eventualnoj tehničkoj omašci, najvjerojatnije je da će analiza biti zaključena terminom “neobjašnjivi razlozi”. Većina vrhunskih pilota o ovakvim pogibijama, pogotovo onima koje se dogode tijekom najrizičnijih trenažnih letova, u kakve spada brišući let samo 15-30 metara iznad tla ili mora, ima gotovo karmička objašnjenja. Naš proslavljeni pilot borbenih zrakoplova, koji je odradio tisuće sati naleta u miru, ali i u najtežim ratnim uvjetima, brigadir Ivan Selak rječnikom “vitezova neba” jednostavno kaže da je našim poginulim pilotima, nažalost, “iscurio pijesak iz sata”.
“Vadi, vadi”
– Događaju se takve pogibije, one su često neobjašnjive, a tko zna što se njima u posljednjem trenutku dogodilo, možda su izbjegavali jato galebova, nešto ih je zaslijepilo, zračni džep, ima niz okolnosti koje mogu dovesti do ovakvih katastrofa, posebno kad je riječ o vrhunskim pilotima – kaže Selak.
VIDEO Kod Zlarina se u more srušio vojni helikopter Kiowa Warrior
On se nekoliko puta susretao s takvim, teško objašnjivim pogibijama kolega pilota. Sjeća se slučaja kada je zajedno s kolegom pilotom u paru, u MiG-u 21 dovršavao patrolni let i gledao predivan zalazak sunca iza Velebita. Trenutak kasnije pogledao je dolje i na stranu i vidio da njegov parnjak leti sve niže prema tlu, vikao je: “Vadi, vadi”, no MiG-21 zabio se o tlo, a pilot je poginuo. Neobjašnjivo, a možda se i on na trenutak divio tom zalasku, pokušava dočarati taj trenutak riječima Selak. Njega samo brine da se ne ponovi stara oprobana praksa koju rabe kada su u pitanju i civilni i vojni piloti – da je na kraju najlakše optužiti pilote koji poginu. Primjedbe da ti helikopteri s jednim motorom ne bi trebali letjeti iznad mora Selak otklanja sa srdžbom jer, da im se, primjerice, pokvario repni rotor, ne bi ih spasilo ni da su imali dva ili 10 motora. Poginuli bi.
Dugogodišnji pilot poput generala Josipa Štimca ne govori o “karmi”, no kaže nešto što vodi prema sličnim zaključcima, ali matematički pouzdanima – da je, nažalost, u pilotskom pozivu određeni broj pogibija pilota – statistička zakonitost, a pilotski poziv opasan. Na 10.000 sati naleta, bilo avionima ili helikopterima, dolazi određeni broj pogibija pilota, jedino što se ne može predvidjeti kada će se to dogoditi unutar te brojke.
VIDEO Izvučeno je tijelo i drugog pilota, a pronađena je i crna kutija
– Imali smo sreće jer posljednjih 25 godina zapravo nije bilo pogibija naših pilota. Kaže da ne možemo prejudicirati razlog pada helikoptera, ali Štimac potvrđuje da je točna ona pilotska kada kažu “povuklo ga je more” ili “zalijepio se na more”.
– Letenje u brišućem letu, na visini od 15 do 30 metara od mora, vrlo je opasan let, mene su još kao mladog pilota upozoravali na to da pazim jer “izgubit ćeš lako osjećaj za visinu iznad mora”. Štimcu se to dogodilo dva puta, jednom je, misleći da je na 50 metara visine, došao do Silbe i prenerazio se kada je vidio gdje je vrh otoka te shvatio da je letio na možda 10 metara iznad mora. Drugi put umalo se “zalijepio za more” kada je dulje vrijeme letio u brišućem letu kako bi tajno snimio infrastrukturu jedne države blizu Otranta. Kaže da je iznad mora teško, vara te visina jer nema parametara, poput automobila, kuće, drveta kada letiš nisko iznad tla, pa je stoga i teže to raditi na moru.
– Parametri na moru su varljivi, val, primjerice može biti visok pola metra, ali i dva metra, iz letjelice to se teško može precizirati – kaže. Brišući let koji su uvježbavali naši poginuli piloti njihov je normalan letački zadatak, pa i Kiowe su upravo namijenjene za let u takvim uvjetima jer su izviđački “scout” helikopteri. Naši piloti, naime, upravo uvježbavaju “iskakanje” iza stijena i drveća jer kupola sa senzorima koji snimaju i određuju udaljenost cilja nalaze se upravo zato i na jarbolu iznad rotora. Štimac kaže da piloti Kiowa imaju i teže i rizičnije vježbe kada vježbaju brišući let noću, s opremom za noćno letenje. Ti helikopteri imaju sofisticiranu opremu i radiovisinomjer, no teško je reći što se dogodilo da ih je “povuklo more”, kaže Štimac.
VIDEO Krstičević, Šundov i Križanec o padu vojnog helikoptera kod Zlarina
Najveći rizik
Naši piloti sami kažu da su odabrali poziv s najvišim stupnjem rizika. Obiteljima, koje su sigurno stalno strepile da se ovako nešto ne dogodi, treba izraziti sućut, jer velika je to tragedija i za njih, ali i za njihove kolege pilote HRZ-a i one u civilnom sektoru, koji će sutra, bez obzira na ovu i sve prethodne pogibije, nastaviti letjeti, jer letjeti se mora i uz odsjaj sunca ili izmaglicu nad morem gdje se ne razaznaje crta neba i mora, i uz veliko samopouzdanje. I u brišućem letu.
Uz takvu brzinu naleta na 20m visine izmedju kopna i otoka pogotovo ako je radio zaokret (koliko god blag bio) u pravilu se ne dogadja nista. Pilot je koliko vidimo bio vrhunski i samim time siguran u sebe pa je stvarno tesko reci sto je razlog pada. Crna kutija mjeri sve parametre leta od nagibnog kuta, brzine, visine i pozicije, rada motora tako da ce se po tome vidjeti sve. Totalno je neobjasnjivo zasto nema unutrasnju kameru u kokpitu jer bi onda sve bilo jasnije. Na zalost tragedije se dogadjaju jer nema opasnijeg zvanja od pilotskog. Nenadoknadiv je to gubitak i za obitelj i za zrakoplovsto male drzave kao sto je Hrvatska.