Svakim danom ljudi s područja Banovine otkrivaju s kakvim se tegobama nose gotovo mjesec dana. Među onima koji više ne smiju kročiti u svoje kuće je i teško bolestan Stijo Mišković (60).
Živi sa suprugom Marom u Popovači u Ulici Čupora Moslavačkih, na samom rubu grada. Točnije, preživljava jer u kuću ne može, piše 24sata.
- Točno prije 10 dana iz Općine su obećali da će nam dodijeliti kontejner u koji bismo se preselili. Kuća nam je stradala u potresu i određena je za rušenje. Statičari su bili 6. siječnja i dan kasnije dodijelili su našem domu crvenu naljepnicu. Od tada čekamo neko rješenje, ali izgleda da smo zaboravljeni – tihim glasom nam govori Mišković.
Pored brojnih zdravstvenih tegoba njegov život ovisi o mehaničkom srcu. Naime, Stijo ili Mijo, kako ga zovu prijatelji, lani je početkom listopada na KBC-u Rebro dobio mehaničko srce jer njegovo je, kako kaže, sasvim “out”.
Drugim riječima, ne obnaša više svoju funkciju. Ugradnjom pumpe, odnosno ECMO uređaja, Stijo čeka na red za transplantaciju pravog srca. To bi srce trebalo zamijeniti ovo mehaničko koje stoji oko 100.000 eura.
Bez torbice u kojoj nosi svoje srce Stijo se ne smije odvojiti ni trena. Svaku noć, kaže, ide na spavanje u podrum zajedno s aparatom koji mu život znači. Od potresa 29. prosinca ne nosi pidžamu.
Spava odjeven u strahu od novog podrhtavanja koje bi moglo dokrajčiti objekte koje je načeo lanjski potres. Deseci naknadnih potresa, koji su uobičajeni nakon najjačeg udara, ulijevaju strah u kosti tamošnjem stanovništvu.
VIDEO: Mladić zaprosio djevojku na mjestu gdje je zamalo poginuo u potresu
Priroda je nepredvidiva pa svako drhtanje tla za njih je dodatno upozorenje i shvaćanje koliko su nemoćni u takvim nenadanim situacijama. Stijo se, uz sve to, mora brinuti da mu srce bude “napunjeno”. Priča nam kako je jednom nestalo i struje, što mu je bio dodatan stres. Naime, mehaničko srce radi na baterije koje se moraju puniti i jako su osjetljive na napon, pa uređaj za punjenje s dvije od ukupno četiri baterije drži kod susjede Zlate Betz (72).
Upravo ona nas je i pozvala upozorivši na nemarnost općinskih vlasti jer nikako da stigne obećani kontejner. Od Stijine kuće do susjedine mora se proći nekih 200-tinjak metara uzbrdo, što je za Stiju, koji je fizički iscrpljen, pothvat ravan usponu na neki planinski vrh. Kako bi ga poštedjela dodatnih napora, supruga Mara svaki dan nosi od gospođe Betz napunjene baterije, a prazne potom donosi na punjenje.
Bračni par Mišković živi od 1700 kuna mirovine. Stijo ju je zaslužio radom u kutinskoj Petrokemiji. Susjeda Betz novinarima 24sata je pokazala uređaj za punjenje koji se nalazi kod nje i putem prema Miškovićima rekla da ne može gledati kako ljudi žive u strahu.
Dodaje kako su oni, koji su plaćeni da se skrbe o sumještanima, spori i pomalo nemarni.
Kontaktirali su i načelnika Općine Popovača, Josipa Miškovića, koji je 9. siječnja posjetio svojeg prezimenjaka (i bratića) koji nam je rekao:
“Nismo sigurni tko treba osigurati kontejner, država ili općina, i stoga tapkamo na mjestu. Za izradu kontejnera potrebna je avansna uplata od 50-ak tisuća kuna i onda ga oni u roku od 10-ak dana isporuče”, kazao je dodavši da će "ubrzati stvar".