Promjene zakona u režiji ministra pravosuđa Orsata Miljenića daju pozitivne rezultate, a njegova se vizija daljnjih postupaka u korekciji propisa, uporabi tehnologije i organizacije pravosuđa mahom poklapa s viđenjem predsjednika Vrhovnog suda Branka Hrvatina.
Taj zaključak proizlazi iz izvješća koje je predsjednik Vrhovnog suda dostavio Saboru o stanju sudbene vlasti za 2013. To je prvo takvo izvješće jer do prošle godine, kada je izmijenjen Zakon o sudovima, sudbena vlast nikada nije imala obavezu predočiti Saboru rezultate svoga rada.
Budžet se vratio na 2009.
Premda izvješće sadrži podatke o pozitivnim pomacima za koje je, uz angažman sudaca, zaslužna i izvršna vlast, netrpeljivost između sudaca i Vlade nikada nije bila veća. U štivu koje je Hrvatin poslao Saboru ona se iščitava u dijelu koji se odnosi na materijalna izdvajanja za sudstvo i vjerojatno će na tome biti fokus rasprave. – Budžet za sudstvo vratio se na razinu iz 2009. – upozorava Hrvatin. Kaže da je samo za usluge braniteljima sudovima na području Osijeka, Rijeke, Splita i Zagreba ostao dug od 54 milijuna kuna. Kada se ukupni proračun za sudstvo raspodijeli na 2,3 milijuna predmeta, koliko ih je bilo lani u radu, ispada da država po sudskom predmetu izdvaja 522 kune.
Predsjednik Vrhovnog suda upućuje i na nedostatak novaca za edukaciju. Na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu sredstva za edukaciju svode se na 163 kune po svakom zaposleniku, a da se dijele samo na suce, na svakog bi se moglo potrošiti 1030 kuna. U Županijskom sudu u Rijeci na usavršavanje suca moglo se potrošiti 398 kuna. S druge strane, Hrvatin kaže da sudovi nisu samo potrošači. Tako je od sudskih pristojbi na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u proračun uplaćeno 32,3 milijuna kuna, što je 34 posto proračuna toga suda, s tim da u prihod nisu uračunate takse. Hrvatin stoga traži da se sudske vještake ubuduće ne plaća sa stavki sudova već iz državnog proračuna. Govori i o katastrofalnim radnim uvjetima i tvrdi da tek 25 posto sudskih zgrada udovoljava kriterijima urednosti, sigurnosti te potreba stranaka i sudskog osoblja.
Bagatelni prekršaji
Pozitivni trendovi vidljivi su u kaznenoj grani sudovanja. Ažurnost je prihvatljiva, no još nije kvaliteta. Potvrđeno je tek između 60 i 63 posto prvostupanjskih odluka, a petina presuda ukinuta je pa idu iznova. Statističku sliku uljepšava manji broj žalbi, no to je uglavnom rezultat uvođenja prekršajnih naloga. Manjem broju predmeta pridonijelo je izbacivanje posjedovanja droge iz Kaznenog zakona. U praksi se pokazalo, složio se Hrvatin, da je uspjela velika reforma kaznenog sudovanja.
Novi Prekršajni zakon koji je stupio na snagu u lipnju 2013. godine već je u istoj godini dao rezultate. Prekršajni sudovi dobivaju bitno manje predmeta jer im više ne dolaze bagatelni prekršaji i srezane su žalbe. Suci rješavaju zaostatke, a uskoro će ih biti previše, što otvara opciju da se dio njih prebaci na upravno sudovanje koje je najlošije. U građanskom sudovanju ima pomaka, ali ne bitnijih. Na općinskom sudovima ostalo je oko 290.000 neriješenih predmeta, za 10.000 manje nego prije tri godine.
Izmjenama Zakona o parničnom postupku suci su dobili alat za brže suđenje, no Hrvatin kaže da zakoni trebaju i dalje ići u tom pravcu, a valja poraditi i na kvaliteti suđenja. Trgovački sudovi mogu zahvaliti izvršnoj vlasti na bitnom smanjenju ovršnih predmeta, ali i na novom poslu s predstečajnim nagodbama. Veliki je porast stečajeva. Lani ih je bilo 6220, a 2012. godine 2991. Hrvatin kaže da je to posljedica krize, ali i bolje kontrole poslovanja.
Kao prvo sucima treba ukinuti moć i da nikako nisu nedodirljivi, da kao i svaki drugi građain odgovaraju za svoje propuste ili da moraju nadoknaditi štete koje su prouzročene njihovim nemarom ili krivo odrađenim odlukama. Treba im odrezati krila jer su korumpirani do boli i kod večine se donose odluke po babi ili stricu.Pravodsudna tijela su po meni organizirani kriminal jer rade u raznim spregama i interesima.