Neugodno buđenje na Glavnom kolodvoru Zagreb

Prije dva tjedna pisao sam kako nas tada tek potencijalni izbjeglički val može probuditi iz slatkih snova idealiziranja EU-projekta. Još nijednog Sirijca nije bilo na našoj granici, a ja sam poželio da nam se što prije pojave na kolodvorima, posebno na onom najvećem – zagrebačkom. Prije dva tjedna ovdje je bilo popularno pljuvati po „okrutnim“ Mađarima i njihovom „zna se“ Orbanu zbog njihovih zidova i žice na granici sa Srbijom. I napuhavati se nekom posebnom hrvatskom humanošću i nadmoćnim civiliziranim pristupom. Zatvaralo se oči pred neumoljivim dokazima da će se i nama dešavati upravo ovo što se dešava. Mjesecima prije toga zatvaralo se oči pred desetinama tisuća izbjeglica koje preplavljuju Srbiju i samo središte Beograda, a Mađari grade zid. Pa koliko je trebalo pameti da se zaključi da će dovršenjem mađarskog zida iste sekunde val skrenuti prema Hrvatskoj?

I kada je konačno došao, naša prepotentna „civilizacijska“ nadmoćnost trajala je nekih dvanaest sati. U trinaestom satu vratili smo se u normalu – zbunjeni smo, ne znamo što nam je činiti, ruše nam se svjetovi pod naletima žena i djece na kordone kršnih specijalaca. Vučić nam se sprda (ovaj put s punim pravom!) i podsjeća kako su oni brojali i zbrinjavali tisuće Sirijaca dok smo mi istovremeno na obali brojali milijune Nijemaca i „zbrinjavali“ njihove milijarde eura. Buđenje još traje. Suočavanje sa stvarnošću još uvijek teško ide. Zato je potrebno ponoviti neke surove istine o funkcioniranju današnjeg svijeta. Hrvati su, da stvar bude gora, i inače poznati po ponekad naivnom interpretiranju odrednica svijeta u kojem se nalaze. Istine koje se ne da manipulirati u političkom nadmetanju. Istine koje pokazuju koliko smo ponekad sami sebi najveći problem.

Jedna od tih istina je i ona da nismo primljeni u EU zato što smo tobože ispunili tisuće kriterija, pri tom pohapsili generale i premijere, već zato da, između ostalog, danas postanemo najveća burza naroda u Europi. Trebali bi zaustaviti Sirijce i proslijediti Hrvatice i Hrvate na posao u Njemačkoj. Druga je istina da tzv. europski zakoni vrijede samo za one male. Famozni Schengen se raspao kao kula od karata onog trena kada je i Angela Merkel shvatila da većinsko raspoloženje njenog biračkog tijela nije baš tako „progresivno“ i za naslovnice u medijima. Nije ga uništio Viktor Orban. Uostalom, žele li Nijemci uistinu stotine tisuća Sirijaca, neka lijepo pošalju brodove na grčke otoke i direktno s njima u Hamburg ili Bremen. Čemu ljude maltretirati pješačenjem kroz sedam zemalja.

Istina je i to da nam EU ne može pomoći riješiti naše unutarnje probleme. Sama ih ima i previše. Mi sami moramo riješiti naše probleme, bez obzira na kritike „progresivnih“ salonskih revolucionara i njihovih medija. A istina je, nažalost, i to da nam država ne funkcionira u brojnim segmentima. Ima li boljeg dokaza za to od onog aktualnog sata u srijedu. I dok se u Saboru satima odvija degutantno verbalno prepucavanje o desetinkama postotnih poena u državnim statistikama, jer, eto, sve je pod punom kontrolom, u isto to vrijeme sirijske žene i djeca na prašnjavom putu kod Tovarnika pokazuju da je cijeli taj administrativni sustav utemeljen na, bit ću pristojan – krivim informacijama. Nepristojan način iskaza upotrijebio bi riječ laž. A samo dan prije su nas najodgovorniji ljudi uvjeravali da je apsolutno sve promišljeno, domišljeno, organizirano i pripremljeno. Jedva čekamo da se pojave izbjeglice kako bismo svijetu pokazali hrvatski humanizam za razliku od divljaštva Huna (onih desničarskih) sa sjevera.

Sustav očito ne funkcionira. Ne samo kod tretmana izbjeglica, koliko god i to bio ogroman problem za sebe. Ne funkcionira općenito. Kada isti ljudi u samo 24 sata prođu metamorfozu od „mi smo kao Angela Merkel“ do „zatvaramo granicu“, onda je očito da imamo velik, sustavan problem. Ne lažimo se. Država nam jako loše funkcionira. Na sreću, tu su skoro i izbori. Javljanja reportera sa zagrebačkog Glavnog kolodvora zamijenit će priloge o ćirilici, ustašama i partizanima, kukastim križevima, pretvorbi i privatizaciji, valutnoj klauzuli… Nadajmo se da će s odlaskom izbjeglica tamo gdje oni žele otići i poigravanje mediokriteta sa sudbinom hrvatskog naroda. Njih ni Sirijci ne žele. Vide odmah s kime imaju posla.