Daj čovjeku vlast pa ćeš vidjeti kakav je! Zoran Milanović je to i svojim zadnjim činom pokazao. Po staroj navadi, sve svoje ministre kojima je do toga stalo uhljebio je na četiri godine u saborskoj hladovini. Bez obzira na to što su neki od njih loše odradili ministarski mandat, birači ih ne mogu kazniti već su nagrađeni mjestom na izbornim listama koje im osigurava ulazak u Sabor. Ako su već sigurni u svoje rezultate onda su se trebali prepustiti preferencijalnoj ocjeni birača.
Notorni je primjer Željko Jovanović, jedan od najneuspješnijih ministara, koji je puno pričao, a malo ostvario. Iako mandat nije odradio do kraja, ministar je s najviše neustavnih projekata, koji s Petrom Skansijem stoji iza jednog od najnemoralnijih zakona uopće – o "mirovinskom" dodatku čak i za 45-godišnje sportske bogataše koji nas svake godine košta sve više milijuna kuna, koji je kao ministar osvojio jedinstveni natječaj (iz Osijeka za radno mjesto u Opatiji) s odgodnim učinkom, i kao takav je prvi u redu za nagradu, koju birači mogu spriječiti jedino tako da kazne cijelu koaliciju. Milanovićeva politička perfidnost ili mazohizam, uskoro će reći birači.
Klasičan primjer uhljebljivanja je i postavljanje tipičnog aparatčika Tomislava Sauche na sigurno peto mjesto, premda smo za njega u protekle četiri godine čuli jedino u aferama, a pamtimo ga samo po tomu što se pokazalo da zna prijetiti policajcima "Znate li tko sam ja!". Na Sauchi je premijer pokazao da mu je privatno ipak iznad javnoga dobra. I Peđa Grbin, nagrađen za četiri godine pravnog zlostavljanja nacije, danima nas je davio svojim krokodilskim suzama zbog navodno poražavajućih posljedica koje je, po njemu, trebala izazvati odluka Ustavnog suda o tzv. spolnim kvotama. Ne samo da se to nije dogodilo, nego se ispostavilo da su žene na listi Hrvatska raste tek da zadovolje formu, jer su smještene uglavnom u drugoj polovici, koja im ne jamči mjesto u Saboru.
Smještanje jedne od najuspješnijih ministrica Anke Mrak-Taritaš, koja ne samo rezultatima nego i pristupom na najbolji način demonstrira vrijednost ženske snage u politici, na nesigurno tek osmo mjesto nije primjer samo diskriminacije žena u politici nego i toga kako glupe poteze znaju povlačiti politički mačisti.
Međutim, to što čak i Ruža Tomašić pod određenim okolnostima može s Milanovićem govori o silnoj želji za vlašću ili da njegova vlada i nije bila tako loša kakvom je prikazuju. Birači će znati cijeniti Tomašićkin "domoljubni pragmatizam" motiviran željom da ih ne baci u dodatni trošak ponovljenih izbora. Od te neočekivane podrške, Milanović će eventualno imati koristi tek nakon izbora, a sada sasvim sigurno ne, osobito ne koliko će je imati Domoljubna koalicija.
Slično je i sa stavom Mirele Holy koja nema kud nego opet s Milanovićem, što je više stvar njezina političkog mazohizma nego Milanovićeva postizbornog dobitka. Ako nešto tu i dobije, puno više Milanović bi mogao izgubiti (sve mukom stečeno na ćirilici) zbog spremnosti da za ostanak na vlasti tolerira i "crnokošuljaške" postrojbe, čime se pokazao kao vrhunski politički licemjer. Nije bio spreman ni na minimum tolerancije u skladu s famoznim člankom 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina na dobrobit i Srba i vukovarskih žrtava, a sad je spreman tolerirati i "pubertetske" provokacije optuženog za ratni zločin nad Srbima.
Najgora vlada u povijesti Hrvatske,to kažu domaći stručnjaci i većina građana,najgora vlada u EU,to kažu evropski stručnjaci,šesta najgora vlada na svijetu,to kažu svjetski stručnjaci,po čemu ste vi zaslužili još jedan mandat?