Ne osjećam olakšanje jer, zapravo, svega još nisam svjestan. Protekle su godine za mene bile teške, a pogotovo za moju obitelj. Upropašteni smo i psihički i financijski, a nakon svega osjećam se i neugodno. Jer, iako su me oslobodili, uvijek će se naći netko tko će misliti da to baš nije tako.
Satisfakcija za obitelj
– Da mi je netko pričao o ovome što mi se dogodilo, ne bih vjerovao jer je u to nemoguće povjerovati – kaže Željko Nimac (51), vojni umirovljenik, koji je nakon osam godina sudske kalvarije konačno dočekao satisfakciju. Oslobađajuća presuda vijeća zagrebačkog Županijskog suda od 11. veljače 2010. , kojom je Nimac oslobođen optužbi za razbojstva, postala je pravomoćna.
Ta presuda, satisfakcija je za Nimca, njegovu obitelj te njegove odvjetnike – Ljiljanu Planinić i Milenka Umičevića – koji su od 2002. tvrdili da Nimac nije kriv.
Njega se, naime, teretilo da je 21. kolovoza 2002. orobio poslovnicu Hrvatske pošte u Odranskoj, a zatim 5. rujna 2002. i poslovnicu Hrvatske pošte na Drvinju. Iako je Nimac tvrdio da s razbojstvima nema veze jer je u vrijeme kada su počinjena bio na sasvim drugom mjestu, za što je imao i nekoliko svjedoka, sve mu to na sudu nije pomoglo. Sud je vjerovao djelatnicama pošte koje su Nimca neosporno prepoznale kao počinitelja pa je osuđen na dvije i pol godine zatvora.
Njegov se odvjetnik žalio na presudu upozoravajući na nalaze vještaka koji su Nimca isključili kao mogućeg počinitelja jer su analizom snimki nadzornih kamera ustanovili da je počinitelj visok između 170 i 180 centimetara, dok je Nimac visok 186 centimetara. Vještaci su tvrdili da Nimac, uza sva moguća odstupanja, ne može biti počinitelj. No Vrhovni sud tu argumentaciju nije prihvatio te je kaznu povisio na tri i pol godine zatvora.
Upornost odvjetnika
Nimac je 2008. otišao na izdržavanje kazne, a njegov odvjetnik M. Umičević uporno je pisao raznim sudskim instancijama tražeći obnovu postupka. To je obrazlagao činjenicom da je od 2003., kada je optužnica podignuta, do danas tehnologija znatno napredovala te da bi se zasigurno nedvojbeno moglo ustanoviti je li Nimac počinitelj.
I onda, napokon, nakon nekoliko odbijenica, Nimcu, koji je već bio na služenju kazne te je u zatvoru do tada proveo godinu dana, odobrena je obnova postupka. Takva situacija iznimno je rijetka u našem pravosuđu, no poslije fotogeometrijskih vještačenja Nimac se mogao slavodobitno nasmijati. Vještaci su ustanovili da on ne samo visinom nego ni oblikom glave i brkova ne odgovara počinitelju.
– Da bi te sud oslobodio, mora biti 300 posto siguran. Valjda je to sada tako. U to vrijeme nije mi problem bila robija, već nepravda nanesena meni i obitelji. Nema vrata na koja moja supruga nije kucala, a poslije svega nitko nam se nije niti ispričao zbog svega što smo prošli. Stradali su mi živici, dijabetičar sam i sada nemam snage ljudima objašnjavati što se jest ili nije dogodilo. No nije ugodno kada vas policija svuda kamo idete izvlači iz reda i provjerava, a vi znate da niste ništa učinili – kaže Nimac.
Rekli su mu sigurno,bit ces slobodan ako netrazis nikakvu naknadu.......komunisticka skola. U demo drzavi dobije dobru naknadu za to ali ta balkanska drzava(zao mi je sto moram tako napisat jer je to i moja domovina)ako nista ponasanje.