Zvuči nevjerojatno, ali u Hrvatskoj se dogodio – politički kompromis. Napokon. Može li se itko uopće sjetiti kad su politički protivnici posljednji put postigli kompromis? Riječ "kompromis", toliko potrebna zemlji koju razdiru ideološke, svjetonazorske, socijalne i brojne druge podjele, već je bila opasno ugrožena: naši je političari toliko malo upotrebljavaju da joj je prijetio nestanak. Novi život udahnuli su joj predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Zoran Milanović, koji su zatomili političke razlike i neslaganja te se dogovorili da se 20. obljetnica Oluje proslavi dostojno. Kako i dolikuje Danu pobjede i domovinske zahvalnosti, jednom od najvećih datuma u povijesti hrvatskog naroda. Središnja proslava održat će se tamo gdje joj je mjesto, u Kninu, a glavni grad Zagreb, koji je zaslužio posebnu proslavu, imat će vojni mimohod. Političke razmirice – barem privremeno i barem na taj veliki dan – gurnute su pod tepih.
Predsjednica i premijer postupili su kao odgovorni političari, kao državnici. Demonstrirali su zajedništvo u pitanju koje nadilazi pojedinačne, uske interese. Drukčije i nije smjelo biti. Ustrajavanjem na isključivosti pokazali bi da su egoistični i politički nezreli, a time i nesposobni za vođenje države.
No, nemojmo živjeti u iluziji. Bilo bi lijepo da potraje, ali ovo zajedništvo Pantovčaka i Banskih dvora privremenog je karaktera. To što svjedočimo njihovu suglasju možemo zahvaliti svečanoj prigodi, ali i hrvatskim generalima. Proslavljeni zapovjednici Gotovina, Markač, Stipetić i Mareković, koji su izabrani u državni odbor za proslavu Oluje, zasigurno si ne bi dopustili da sudjeluju u političkom cirkusu. Ovo trenutačno političko zajedništvo trebali bi istinski poduprijeti i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko i svi ostali politički akteri. Ako ni zbog čega drugoga, makar da proslava Oluje protekne bez ijedne mrlje. A možda i narod nakratko povjeruje da za naši političare – ipak ima nade.
>> Mimohod 4. kolovoza u Zagrebu, a proslava Oluje dan poslije u Kninu
Pravo cudo; kad vec znamo dase kod nas nemogu ni TRI Hrvata jedan sa drugim o necemu suglasiti. Nece li ovo sada pobuditi neke 'bojaznosti' da bi se moglo i o nekim drugim vaznim ili vaznijim dogovorima doci do pozitivnih rezultata. Najedanput se vide svi kao pobjednici,!? Ali sta ce sada reci "struka?