Međimurski župan Matija Posavec učinio je veliku uslugu USKOK-u pa i sudstvu. Svojim priznanjem primitka 10.000 kuna i ostavkom na dužnost župana, uz to što je time izbjegao istražni zatvor, prekinuo je i priče o tomu kako mu smješta politika i “korumpirano pravosuđe”.
Mogao se braniti šutnjom, mogao je iskonstruirati obranu, mogao je državne odvjetnike staviti na muke dokazivanja, pa i suce u neugodnu situaciju da još jednom u očima javnosti ispadnu nesposobni, neučinkoviti, instrumentalizirani od politike, kako su već političari tumačili akciju USKOK-a kako bi se skrenula pozornost sa slučaja u Kutini gdje su iznesene sumnje na teret HDZ-ova gradonačelnika. I uzalud bi bili svi argumenti, tumačenja da tajming postupanja nije politički motiviran... Naravno, sve bi to bilo garnirano nizom klasičnih epiteta kojima u povodu svake slične akcije ukrašavaju pravosudne institucije.
Pogubna podrška
Sva ta naklapanja s kojima se svaki put dodatno urušava konstrukcija hrvatske pravne države ovaj put je zaustavio sam Posavec, koji nam je nakon prvog šoka, priredio i novi s priznanjem. Činilo se kako ćemo svjedočiti jednoj društveno poučnoj priči o tomu da nitko nije cijepljen protiv korupcije, ali umjesto da je poslana poruka korumpiranim lokalnim šerifima da nikad nisu sigurni prate li njihove “štakoraške” poslove u četiri oka još neke uši i oči, dogodilo se nešto nadrealno. Nikad tako intenzivno, otvoreno i nikad društveno pogubnije. Unatoč ostavci i rješenju o pokretanju istrage, formirana je Facebook-grupa “Podrška županu – Matija Posavec”, koja ima već više od 7500 članova i više od 1300 objava na kojoj su vrlo rijetke objave sa zrnom razuma.
VIDEO Otac Matije Posavca: On je predobar i pošten, jutros mi je rekao 'ništa ne brini, tata'
Većina očekuje i nada se novoj Posavčevoj kandidaturi za župana, odnosno skloni su mu tolerirati i ako je, radeći za sve njih toliko toga dobrog u županiji, makar i na nedopušten, koruptivan način uzeo i nešto za sebe. U jednoj objavi tumači se i kako nije uzeo novac poreznih obveznika, za razliku od onih koji koriste novac poreznih obveznika za svoje gušte, pa autorica zaključuje: “A oni koji cjepidlače je li trebao ili nije, treba uzeti novac neka prije budu sigurni da oni na tom položaju ne bi učinili isto. Jer sigurna sam da 99 posto bi. Zato neograničena podrška Matiji Posavcu”, napisala je. Ta je objava užasnula jednog člana grupe, koji je uz opasku “mito je mito” ustvrdio kako mu je Posavec bio jedan od top 10 političara u Hrvatskoj pa je zato još više razočaran. “Tko kaže da on možda nije uzeo mito 10 puta, sto, tisuću...” pa, pozivajući se na njegovo priznanje, zaključuje kako će zbog takvog pristupa da bi “99 posto učinilo isto” Hrvatska propasti. “Nikada nisam nešto strašnije i pogubnije za Hrvatsku pročitao od ovog tvog statusa i još strašnije je da ti to ljudi odobravaju. Pa što onda sjedi u zatvoru Sanader, što se sudi drugima za uzimanje mita i što su krali državu”, s pravom se pita taj razumni član grupe procjenjujući da bar 50 posto Hrvata ipak to ne bi napravilo, dodajući: “Zgrožen sam.”
Doduše, ako se bivši vukovarski gradonačelnik Željko Sabo mogao politički reaktivirati unatoč i pravomoćnoj osudi za teži oblik korupcije, onda Posavcu uistinu ništa ne stoji na putu da se ponovno kandidira. Koliko god je zastrašujuća i štetna poruka koja se tako šalje. Ne radi se tu samo o primitku 10.000 kuna već prije svega o svim onim vrijednostima koje se ugrožavaju, jer se i Posavec, ako su sumnje točne, pridružio svim onim kreatorima društva u kojem znanje, zalaganje i sposobnosti nisu bitne, u kojem su procedure, jednakost i pravda, pa i obrazovni sustav, samo fiktivna kulisa, zbog koje mladi bježe iz Hrvatske. Uostalom, Radimir Čačić je za N1 već iznio obrambenu strategiju za Posavca koja ponajviše govori o samom Čačiću i njegovu shvaćanju politike. Uz standardnu opasku “znamo što je naše pravosuđe, znamo što je naša policija”, ustvrdio je kako se u slučaju Posavca ne radi o mitu, nego o donaciji za kampanju, koju nije smio primiti na ruke. “Morao bi biti debilan da prizna mito”, ustvrdio je Čačić dodajući: “Svašta se za Matiju Posavca može reći, ali on nije koruptivan.” I bude li na koncu presuda drukčija, naravno da će prvi kritičar takvog sudskog ishoda biti upravo Čačić.
Politička (ne)kultura
Zapravo kad čujemo Čačića, pa i kad se sjetimo kako je Zoran Milanović kao premijer branio Željka Sabu od “čudnih dokaznih metoda”, onda je senzacionalan pravosudni uspjeh svaki presuđeni slučaj političke korupcije. I ovom prigodom valja podsjetiti na famozni e-mail zbog kojeg je Mirela Holy kao ministrica u Milanovićevoj Vladi morala podnijeti ostavku. Holy je tada “samo” predsjednika uprave HŽ Holdinga molila za suprugu SDP-ovca “razmotrite mogućnost zadržavanja gospođe Heidi u HŽ-u na nekom drugom radnom mjestu”.
U aktualnom kontekstu ta je ostavka ridikulozan izljev političke kulture. Puno godina poslije, tada kao predsjednik države, Milanović nije vidio ništa sporno u tomu što je HDZ-ov zastupnik Žarko Tušek nezavisnom vijećniku Viktoru Šimuniću nudio financiranje kampanje i neke funkcije za podršku u detroniziranju SDP-ova zagorskog župana. I predstojnik Ureda predsjednika Orsat Miljenić imao je kao ministar snimljenu epizodu sa zapošljavanjem. Uočavate li tu suptilnu, tako tanku granicu između korupcije i politike?
To je samo simptomaticno kako ljevica stoji prema pravu, pravnoj drzavi i zakonima. Sve se moze krsiti kada je drug u pitanju. Ali ne samo to, sve se moze krsiti i kada je ideoloski neprijatelj u pitanju. A ideoloski neprijatelj smo svi mi koji nismo lefte.