– Jedan je grobar našao jednu naušnicu, a drugi drugu pa su se potukli. Otišli smo tada u policiju i pitali jesu li oskvrnuli grob. Rekli su nam da im više ne dolazimo s time jer se tog nakita netko odrekao, pripada onome tko ga je našao – ispričao je Krešimir Vinaj, najdugovječniji direktor osječkog Ukopa.
Zbilo se to davnih 60-ih godina, a prisjetio se toga na suđenju četrnaestorici grobara i nosača ove tvrtke optuženih za krađu s pokojnika i iz grobova.
– Grobari nisu krali! Oni su radili, a ako bi našli zlato ili zlatni zub u lubanji, njihova stvar, to nije krađa! – "ispucao" je Vinaj hladno. Upravo je on, dodao je, sastavljao i stari zakon o pogrebnim uslugama u kojem "nigdje ne piše što raditi sa zlatom". Prisjetio se i dramatičnog pokopa romskog kneza, ubijenog u Trstu. – Došla je grupa od 20-ak Roma, ljutitih, tvrdili su da je netko opljačkao grob. Bacali su za pokopa novac i cigarete. Otvorili smo grobnicu, nije bilo ničega osim kutije šibica i nekoliko kovanica. Nismo smjeli reći koji su grobari radili jer je ta skupina, upozoravali su nas, bila laka na nožu – nastavio je Vinaj.
Istraga je, tvrdi, pokazala kako grobari ipak nisu bili upetljani, nego su "došli krvni neprijatelji tih Roma iz Beograda i masakrirali pokojnika". Pamti još scena.
– Podoficir JNA je s pištoljem dolazio uvoditi red i tražiti burmu s pokojne žene. Nazvala je poslije njezina majka, našli su prsten u kućnom ogrtaču – naveo je Vinaj, koji je u Ukopu radio čak 39 godina. U potpunoj nevjerici je nakon ovih izjava bila tužiteljica Vesna Osmanović. – Jeste li pitali rodbinu pokojnika želi li nađeno zlato? – zanimalo ju je. – Nisu ni oni nas pitali smiju li ostaviti zlato u grobovima – odgovorio je.
No, nije to vrijedilo, istaknuo je poslije, za nosače, nego samo za grobare koji su prekapali stare grobnice.
– Otpustio sam jedno pet nosača zbog krađe. Jedan je uzeo skupocjeni sat s pokojnika pa mi je rekao "njemu je svejedno, ide u grob". Dao sam mu otkaz. Postao je poslije policajac pa me maltretirao na cesti – izjavio je Vinaj, umirovljen, inače, 2003.
Svjedočila je i Adrijana Šoljić, bivša djelatnica Argentuma, stanice za otkup zlata i srebra. Prstom je pokazala na optužene Vladimira Šaulića i Sanela Drakčića.
– Donosili su mi više puta zlatne zube i nakit, ali je sve normalno izgledalo, ništa nije bilo prerezano ili pokidano – posvjedočila je. Niti na jednom sastanku upravitelja osječkih groblja nije bilo, ustvrdio je Dario Soldić, govora o pronađenom ili ukradenom zlatu, bar od 2006. do uhićenja grobara 2013., koliko je on šef donjogradskog groblja. – Nemam saznanja da je ikada išta pronađeno – rekao je.
>> 'Ako rodbina nije tražila zlatne zube pokojnika, znači da ih se odrekla'
Ovi lopovi imaju neka cudna imena i prezimena.Dali su se mozda dotepli u nasu Slavoniju iz Bog zna kojih vukohebina.