Gradić Newtown u američkom Connecticutu pripremao se za prva dva pokopa djece koju je u petak u osnovnoj školi Sandy Hook pobio poremećeni Adam Lanza. Dok su se odvijale pripreme za pokop šestogodišnjeg Jacka Pinta, koji je pokopan u dresu omiljenih New York Giantsa, i njegova vršnjaka Noaha Poznera, dječaka koji je obožavao mehaniku, u Newtown su nahrupile tisuće ljudi kako bi na vječni počinak ispratili nedužnu djecu i njihove nastavnike.
Djeca su još u šoku
Istovremeno, djeca koja su se tijekom pokolja zatekla u ukletoj školi, a uspjela su izbjeći smrt, u teškom su šoku. Većina njih još i ne zna tko je sve od njihovih prijatelja poginuo jer još nisu spremni za razgovor o mori koja im se dogodila prije nekoliko dana.
– Tek pripremamo sina za taj razgovor. Još se nije smirio, još je u šoku – kazao je Robert Licata, otac jednog od šestogodišnjih učenika koje su specijalci zatvorenih očiju izvukli iz škole kako ne bi vidjeli užasne prizore masakra i krvavih tijela pokraj kojih su prolazili. I dok se nad malim gradićem nadvijaju tamni oblaci teškog tjedna koji ih očekuje i koji će biti obilježen pokopima dvadesetero djece i šestero ubijenih nastavnika, javnost pomalo doznaje sve detalje tih deset minuta pakla koji su školu Sandy Hook protresli krajem prošloga tjedna.
Heroji spriječili pogibije
– U ovoj tragediji cijeli je niz heroja za koje znamo i za koje ne znamo. Jedan je od njih i još nepoznati muškarac koji je, u trenutku kada je pucnjava počela, utrčao u ured gdje se nalazio razglas i preko zvučnika cijeloj školi počeo vikati da se nešto događa. Drugi je jedan od domara koji je, iako su okolo letjeli meci, trčao od razreda do razreda upozoravajući nastavnike kako je u školi naoružani napadač i neka se skriju ili bježe. Da nije njih bilo, žrtava bi zasigurno bilo više, kaže Theodore Varga, nastavnica koja je u trenutku pucnjave bila na sastanku s ravnateljicom i psihologinjom te još nekoliko kolega. I sama je svjedočila jednom herojskom djelu. Kada su ravnateljica i psihologinja ustrijeljene na hodniku, Lanza je pokušao ući u prostoriju u kojoj su bili ostali nastavnici. Vrata se nisu mogla zaključati pa je jedna od nastavnica svojim tijelom poduprla. Lanza je kroz njih ispalio hice koji su je pogodili u nogu i ruku, no vrata nije pustila.
– Ona nam je spasila živote – kaže Varga.
Žao mi je te djece i njihovih bližnjih. Ali isto tako mi je žao one djece koje ginu na Bliskom istoku od strane američke vojske, a za koje ni Obama, ni Amerkianci, a ni ostatak svijeta nije suzu pustio...