Sve su oči uprte prema Sredozemlju s kojega prema zemljama Europske unije hrle deseci tisuća migranata. No, bez obzira na ozbiljnost situacije, u svijetu ima i jačih migrantskih žarišta koje su zbog pozornosti koja je posvećena Europi ostale u drugom planu. Tri su zemlje o čijim se migrantskim krizama ne govori dovoljno Venezuela, Jemen i Mjanmar.
Idu i na mjesta gdje je rat
Situacija je u Venezueli vrlo teška. Otkako je umro Hugo Chavez, situacija se, pogotovo nakon 2015. godine, počela rapidno pogoršavati. Međunarodni monetarni fond iznio je podatak kako bi ove godine inflacija u toj južnoameričkoj zemlji mogla prijeći čak milijun posto.
Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije, galopirajuća je ekonomska kriza u posljednje tri godine iz te zemlje istjerala gotovo dva milijuna njezinih stanovnika. Sada oko sedam posto Venezuelanaca živi izvan svoje zemlje, mahom u drugim zemljama Južne Amerike. To je proizvelo efekt kakav nije nepoznat ni Europljanima.
Od 2012. godine pad je vrijednosti novca otjerao s pet najvećih sveučilišta 1600 profesora, samo s Universidad Metropolitana u Caracasu otišlo je deset posto nastavnog osoblja. Venezuelci su se ponajviše smjestili u Kolumbiji, gdje ih je sada 870.903, no 45.000 bez vize ili dozvole boravka. U brazilskom pak gradu Boa Visti sunarodnjaci sadašnjeg predsjednika Venezuele Nicolasa Madura sada čine deset posto stanovnika. Jedna je od destinacija svakako i Europa, najviše Španjolska, gdje danas živi 208.333 Venezuelca.
U potrazi za boljim životom migranti iz Afrike prisiljeni su prolaziti kroz najveće ratno žarište u ovom trenutku, kroz Jemen, zemlju koju je, prema izvještaju UN-a, pogodila jedna od najvećih humanitarnih katastrofa u posljednjih sto godina. Osim velikog broja žrtava kao posljedica sukoba između arapske koalicije predvođene Saudijskom Arabijom i šijitske milicije, Hutija, zemljom hara kolera i glad, a više od 10 milijuna ljudi u stalnom je pokretu. Migranti su prisiljeni prolaziti pod čestim granatiranjem i zračnim udarima preko minskih polja i razmjene vatre.
Prema izvještaju agencije za migracije UN-a, broj migranata koji dolaze u Jemen porastao je 50 posto ove godine u usporedbi s 2017., pri čemu ih gotovo 150.000 riskira sve na putu iz Afrike prema Arapskom zaljevu. Migranti koji dolaze do Jemena putuju najprije kopnom, ponajprije kroz Džibuti, i na kraju se podvrgavaju opasnim putovanjima brodom diljem Adenskog zaljeva do Jemena, što je sada jedan od najprometnijih pomorskih migracijskih putova na svijetu.
Procjenjuje se da su 92 posto migranata Etiopljani, a ostali Somalci. Migranti koji prolaze pravu kalvariju do Jemena većinom su iz područja pogođenog sušom i ratom. Jemen vide kao najbolju destinaciju iz koje im je otvoren put prema bogatim arapskim zaljevskim zemljama kao što je Saudijska Arabija, UAE, Bahrein koje slove kao zemlja s vrlo visokim plaćama.
Glasnogovornik Međunarodne organizacije za migracije (IOM) Joel Millman kazao je da je na putu više migranata od 107.000 ljudi koji su ove godine stigli u Europu iz sjeverne Afrike preko Mediterana te kako je zabilježeno više od 700 smrtnih slučajeva u Adenskom zaljevu, kao i 156 utapanja ove godine. Krijumčari su, kako bi što više zaradili, koristili rat u Jemenu tvrdeći da su vlasti previše zaokupljene praćenjem granica Jemena kroz koje se, bez pomoći krijumčara, ne može proći. Koliko je iz afričkih zemalja migranata ušlo u arapske zemlje Zaljeva, dokazuje i činjenica da je Saudijska Arabija u srpnju ove godine deportirala više od 10 tisuća ilegalnih migranata.
Saudijci ih deportirali
Uz to, zbog postupanja mjanmarskih vojnih snaga u migrantsku je skupinu pretvoren praktično cijeli muslimanski narod Rohindža. Procijenjeno je kako je riječ o najbrže rastućoj migrantskoj krizi u svijetu, gotovo je 700.000 Rohindža pobjeglo od progona u sjevernoj provinciji Mjanmara Rakhineu prema Bangladešu. Ujedinjeni su narodi opisali taj egzodus kao tipičan primjer etničkog čišćenja. U samo mjesec dana od početka operacije vladinih snaga u kolovozu 2017. godine pa do rujna iste godine spaljeno je većim dijelom ili potpuno 288 naselja Rohindža.
Teško se postupci države kojoj predsjedava nobelovka Aung San Suu Kyi mogu opravdati navodnim koordiniranim napadom militanata Rohindža Arsa na policijske postaje. Jer i prije novog izbjegličkog vala po logorima u Bangladešu već je bilo razmješteno 307.500 Rohindža. Nobelov je odbor dao priopćenje kako se nagrada za mir Aung San Suu Kyi ne može oduzeti.
Iako je većina pozornosti svjetske javnosti usmjerena na europsku migrantsku krizu ili na imigrante u SAD-u, nikako ne treba smetnuti s uma da su ovi problemi globalne prirode.
VIDEO: Migranti na graničnom prijelazu Maljevac
po Mađarsķom sistemU