Odljev radno sposobnog stanovništva izvan Hrvatske, neusklađenost potreba tržišta rada s obrazovanjem i niske plaće u pojedinim granama izazovi su s kojim se susreću i poslodavci i sindikati, a problem se do sada ili ignorirao ili rješavao interventnim uvozom radne snage.
Iduća godina bit će godina rekordnog uvoza s čak 29 tisuća radnih dozvola, što oslikava koliko je problem nedostatka određenog profila radnika nabujao. Uvoz je kao vatrogasna mjera nužan da bi se u trenutku pokrile rupe na tržištu rada, ali problem neće nestati bez korjenitih reformi, od usklađivanja obrazovnih kvota s potrebama tržišta do rada na boljoj percepciji većeg broja obrtničkih i uslužnih zanimanja. Činjenica da je uz 180 tisuća nezaposlenih u zemlji nužno uvesti gotovo tridesetak tisuća stranih radnika zaista je paradoksalna, ali i vrlo zorno ilustrira da poremećaj nije izazvan isključivo niskim plaćama u pojedinim sektorima. Još uvijek nismo zemlja “konobara i sobarica”, ali ne možemo, kao ni ijedna druga zemlja, biti ni zemlja direktora i šefova. Društvo smo uvjereno da se može dobro živjeti samo ako imaš “diplomu” u džepu pa smo najstručnije majstore otjerali u zemlje poput Austrije i Njemačke, koje desetljećima funkcioniraju na dvije devize: svako je zanimanje jednako vrijedno i važno je imati dobar standard, a ne popularan posao. Mi vrlo često ne samo niskim primanjima, nego i podcjenjivanjem zanimanja poput zidara, tesara, konobara ili kuhara odbijamo mlade od struka koje su nam potrebne, što je porazno za tržište. Sindikati su u pravu kada kažu da radnika treba dostojno platiti, ali ambicije o primanjima i standardu visokorazvijenih zemalja koje su nam teritorijalno blizu treba izmiriti s realnošću naše ekonomije.
Premalo ljudi radi, oni koji rade na tržištu su prekratko, a standard je niži i zbog skupoće države i niže razvijenosti. Primanja neće porasti preko noći ni lobiranjem za manje kvote. Nezaposleni trebaju prestati glumiti gospodu i za njih male plaće prepuštati stranim radnicima.
Pogledajte kamo su nestale i što danas rade bivše prve dame TV-a:
Sindikati su jedna od rak rana ove države s prenapuhanim i glomaznim javnim sektorom koji je uništio sve šanse da ova država konačno prijeđe u kapitalističko društvo temeljeno na privatnom vlasništvu i poduzetništvu. Dodaj tome rigidni mentalitet nesklon bilo kakvoj promjeni i bez temeljnih znanja o tome kako ekonomija funkcionira i imaš recept za ekonomski neuspješnu zemlju. Prije 20 godina proračun nam je bio 25 milijardi kuna, danas je 130 milijardi kuna. Nijedna zemlja to ne može podnijeti, a kamoli ova. Smanjujte poreze, pojeftinite državu, potjerajte uhljebe, vratite novac gospodarstvu i ekonomija će funkcionirati.