Rezultat proteklih lokalnih izbora može se svesti na onu “tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada”. SDP, HNS i Most urotili su se protiv HDZ-a i tim su se redoslijedom pokazali kao najveći gubitnici ovih izbora, Usprkos raspadu koalicije HDZ-Most, smjenama u Vladi, Agrokoru...
Prekomjerno verbalno granatiranje HDZ-a pokazalo se kontraproduktivno. Birači očigledno nisu nasjeli na “alternativne činjenice”. Ipak, u sjeni prebrojavanja pobjeda i poraza vodećih političkih opcija, koji se mogu reflektirati na odnose snaga u parlamentu i osobito na (de)motivaciju za nove parlamentarne izbore, zanemaren je nikad bolji rezultat nezavisnih kandidata koji su postali druga najveća politička snaga na lokalnoj razini, potisnuvši s te pozicije SDP. Nezavisni kandidati na ovim su izborima osvojili 95 jedinica lokalne i područne samouprave, 26 više od SDP-a.
O kakvom je iskoraku riječ vidi se po tomu što su nezavisni kandidati 2009. osvojili 46 lokalnih čelnih pozicija, a 2013. 57. Dakle, ove su godine osvojili samo osam čelnih pozicija manje nego 2009. i 2013. zajedno! Gradonačelničkih pozicija osvojili su više nego na dva prethodna lokalna izbora zajedno. Dakle, sada imaju jednog župana, SDP dvojicu, 19 gradonačelnika (SDP 22) i 75 načelnika općina (SDP 45) i mogućnost da osvoje i općinu Stari Grad u trećem krugu protiv kandidata HDZ-a. Nezavisni su kandidati u političkim dvobojima u drugom krugu lokalnih izbora potukli i kandidate HDZ-a. Odnijeli su 28 pobjeda, od kojih su neke bolne za vodeću stranku (Knin, Sinj, Valpovo, Ilok...), dok su pretrpjeli 17 poraza od kandidata HDZ-a, uz spomenuti neriješeni rezultat. Međutim, nezavisni su time samo umanjili uspjeh HDZ-a, koji je unatoč tim porazima u drugom krugu, ukupno osvojio 269 lokalnih jedinica, deset više nego 2013. HDZ od 2009. kad je imao 56 gradonačelnika, sada je došao na njih 62. Imaju više i župana nego nakon prethodna dva lokalna izborna ciklusa. I tri općine su osvojili više nego 2013. s tim da su ih 2009. imali 224.
Prema tomu, gubitnike treba tražiti drugdje. U Splitsko-dalmatinskoj županiji gdje je SDP doživio debakl, nezavisni su nakon što su u prvom krugu osvojili 11 općina i gradova, u drugom krugu nisu izgubili niti jedan dvoboj te zasad stoluju u 17 jedinica, dok ih SDP ima svega šest. Nezavisni prodiru i u Istarskoj županiji gdje su osvojili ukupno osam jedinica, a SDP šest. U Primorsko-goranskoj zauzeli su tri gradonačelničke pozicije (Opatija, Delnice i Vrbovsko), a i u Rijeci se Hrvoje Burić primakao na svega četiri tisuće glasova razlike od Vojka Obersnela. I u Zadarskoj županiji nezavisni su osvojili osam čelnih pozicija. Očigledno je da su uspjesi nezavisnih kandidata u “morskim” županijama, izvor neuspjeha SDP-a kome otimaju vlast na lokalnoj razini. SDP je od lani izgubio pet gradova, dok je 2009. imao još jedno gradonačelničko mjesto više. S tim da su u SDP-u najavljivali uoči izbora 2013. značajnije preuzimanje vlasti na lokalnoj razini koje se ni tada nije realiziralo, a još manje ove godine. HNS je od 2013. izgubio osam općina, a HSS četiri i dva grada. HSLS je 2009. bio na čelu šest gradova, pa 2013. u tri, a sada samo u Bjelovaru.
Među uspjehe neovisnih kandidata zapravo bi trebalo ubrojiti i “čovjeka-stranku” Milana Bandića. Dakako, nezavisni će imati najviše problema u vođenju lokalnih politika jer su u pravilu osvajali bitno manje glasova na listama za općinske i gradske skupštine, gdje će im trebati puno vještine za pridobivanje većine. O tomu kako će se snalaziti u nemirnim političkim vodama ovisit će hoće li se trend davanja općina i gradova na upravljanje nezavisnim kandidatima i nastaviti. Na koncu i Most je pod istim vjetrovima postao jedna od vodećih pa neko vrijeme i vladajuća sila. Iz njihova primjera vidljivo je da čak i kad im političke okolnosti idu na ruku, nije lako “prešaltati” se iz lokalne u državnu politiku, to teže što je manje političkog iskustva.
Poštenje, pravednost, socijalna osjetljivost... kvalitete su koje birači cijene, ali kako nam primjeri govori samo neko vrijeme. Ako nema rezultata, birači se ponašaju pragmatično, zanemaruju etiku te se vraćaju prije svega sposobnima, makar bili i kompromitirani. Politički potencijal nezavisnih kandidata ne može se samo tako pretočiti na nacionalnu razinu, a osobito to ne bi bilo moguće ako bi se uskoro održali parlamentarni izbori. Most je očigledno dobro uočio taj potencijal koji prijeti političkim elitama, međutim, u međuvremenu su i sami postali dio tih elita. Stoga je uspjeh nezavisnih ipak samo lokalnog karaktera.