Kada se ne žele riješiti negativne posljedice socijalnih nejednakosti u društvu koje osobito pogađaju djecu, poseže se za kozmetičkom promjenom – najavom uvođenja školskih kuta koje bi kao trebale riješiti problem socijalnih razlika među zagrebačkim osnovnoškolcima ili ga ublažiti.
No, sudeći po stručnjacima, ali i zdravom razumu, neće ni jedno ni drugo jer danas su statusni simboli prije svega mobiteli, tenisice, jakne, torbe, ruksaci, izvannastavne aktivnosti po kojima se itekako vidi socijalni status obitelji iz koje dijete dolazi. Kute će prekriti hlače i majice, ali ništa više od toga...
Daleko od stvarnosti
Dr. sc. Josip Burušić iz Instituta Ivo Pilar, koji se godinama bavi obrazovanjem, stoga ističe:
– Cilj obrazovne politike ne smije biti sakrivanje socijalnih razlika, već rješavanje negativnih posljedica koje one proizvode. Razlike u školskim mogućnostima i uspjehu djece nisko i visoko obrazovnih roditelja u školama, pa i zagrebačkim, toliko su dramatične da ih ne mogu riješiti nikakve školske kute, pa čak ni kute koje bi zajedno sašili Armani i Dolce & Gabbana. Ako su nositelji obrazovnih politika stvarno zainteresirani da riješe pitanje socijalnih razlika, pozivam ih da se obrate nama stručnjacima i mi ćemo im pomoći oko tog pitanja. Ovako po običaju lutaju i predlažu ideje koje nemaju veze s obrazovnom stvarnošću. Uguravanje djece u kute ispod kojih će nekima i dalje viriti Lacoste majice, u ruci im se svjetlucati iPhone7, a na nogama biti Armani tenisice nije ništa drugo nego licemjerstvo – kaže Burušić.
Uvođenje kuta neće riješiti problem rupa u odgoju djece, koja se podsmjehuju vršnjacima, koji nose “no name” tenisice ili mobitel koji nije “in” ili djeci čiji roditelji nemaju novca za ljetovanje ili zimovanje.
– U 21. stoljeću djeci treba slati poruku da nije sramota biti bogat ili siromašan, no da jest sramota diskriminirati nekoga zbog nečega na što on sam ne može utjecati. U školama učenici moraju naučiti vrijednost marljivosti, radišnosti i spremnosti, mora im se usaditi ideal da se trude i da u životu dosegnu svoje ideale i snove. A ne vrijednosti da kutama skrivaju tko su i što su. Bolje je tih tridesetak milijuna kuna potrošiti u osmišljavanje zagrebačkog obrazovnog programa, koji će biti nadopuna postojećem nastavnom programu, unutar kojega će djeca rješavati domaće zadaće, raditi na razvoju vlastitih potencijala, kroz koji će razvijati generičke vještine potrebne za uspjeh u modernom životu – kaže Burušić.
Podjele po statusu i ocjenama
I voditelj Centra za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih Klaićeve bolnice, dječji psihijatar Nenad Jakušić, koji dobro zna iz razgovora s djecom na koje probleme nailaze u odnosu s vršnjacima, ne misli da će se problem socijalnih razlika riješiti kutama.
– Teško da se uvođenjem kuta mogu ublažiti socijalne razlike. Djeca odmalena jako dobro znaju kakvog su socijalnog statusa i kojem statusu koje dijete pripada. Djeca se u školi i izvan nje druže ovisno o tome kojeg su socijalnog statusa, pa se djeca iz obitelji nižeg socijalnog statusa druže jedni s drugima, kao što se ona iz višeg drže zajedno. Socijalne razlike ne mogu se riješiti uvođenjem kuta, koje su sporedna stvar i za djecu i za školstvo. Problem je što je odgojna funkcija škole zanemarena i prepuštena roditeljima koji taj posao rade dobro ili nikako – kaže Jakušić. Dodaje da se djeca, osobito djevojčice, dijele i druže u grupicama, a dijele se po socijalnom statusu, po ocjenama, čak i po debljini i ovisno kojoj grupici pripadaju, tako kotiraju među vršnjacima. I kute tu, zaključuje, nažalost, ništa neće riješiti.
na primjeru sopnice jelkovca se najbolje vide socijalne razlike, isti stan u zgradi: kupci plaćaju kreditom 5.000 kn mjesečno, najmoprimci 2.000 kn, a socijalci 200 kn mjesečno. Shodno tim uvjetima, najbolje smartphone imaju socijalca djeca, onda najmoprimaca, a najlošije od kupaca stanova. Ista kuta to neće promijeniti :-)