Najmanje dvije kune ekološke naknade po plastičnoj vrećici, čak i onakvoj kakva se dosad u trgovinama dobivala besplatno, ubirat će Ministarstvo zaštite okoliša Mirele Holy, nakon što se do ljeta, kako se očekuje, donese novi zakon o otpadu. Na zakon je stiglo više od 1100 primjedbi, dok će se uporaba tankih plastičnih vrećica, kakve dobivamo u pekarnicama, mesnicama, na tržnicama... destimulirati jednim od 30-ak pravilnika i zakonskih akata.
200 milijarda manje
Kako ističu u ministarstvu, namjera im nije bogato puniti blagajnu Fonda za zaštitu okoliša niti udariti građane po džepu nego ih ekološki osvijestiti da se vrate dobrim navikama platnenih torbi i košara. Plastika se predugo razgrađuje i šteti okolišu, upozoravaju, svjesni kako je je to samo mali korak u brizi za okoliš. Bude li samo svaki peti građanin prestao koristiti plastične vrećice, u prirodi bi ih sljedećoj generaciji ostalo čak 200 milijardi manje. Jedna platnena torba može zamijeniti i 1000 plastičnih vrećica.
No, u Društvu za plastiku i gumu na čelu s Vladimirom Feredeljijem upozoravaju kako je to ekološki i ekonomski štetna populističko-politička odluka, kojom se ponovno pogoduje uvoznicima i krupnom kapitalu što će za posljedicu imati smanjenje broja radnih mjesta u Hrvatskoj. Tom se odlukom, tvrde, neće smanjiti otpad i recikliranje, ali će se povisiti svakodnevni troškovi građana. Potrošači će se usmjeriti na vrećice koje su skuplje, koje troše više energije i prirodnih resursa za proizvodnju, više zagađuju i tijekom cijelog svog životnog ciklusa ostavljaju nepovoljniji trag u okolišu te koje se pretežito uvoze jer nemamo vlastitu proizvodnju.
Teško zamjenjive
Igor Čatić iz Društva za plastiku i gumu kaže kako ne treba kažnjavati vrećicu koju je teško zamijeniti u svakodnevnom životu, naročito pri kupnji voća i povrća, nego ljude koji se njima nesavjesno služe. Papirnate vrećice, upozorava, doprinose i sječi šuma. Za 1000 papirnatih u odnosu na 1000 plastičnih vrećica treba 17 puta više vode u proizvodnji, kazao je Čatić. Papirnate vrećice utječu 10 puta više na efekt staklenika, a pri njihovoj proizvodnji razvijaju se fostati i nitridi, čega nema pri proizvodnji polietilenskih vrećica. Klasične polietilenske vrećice i torbe sudjelovale su s manje od 10 posto u ukupnoj polietilenskoj ambalaži u Hrvatskoj koja je u 2010. procijenjena na oko 27 tisuća tona.
U Društvu dodaju i kako je proizvodnja jednokratnih plastičnih vrećica jeftina pri čemu se ostvaruju niski profiti, tako da, primjerice, talijanski razlozi zabrane integralnih plastičnih vrećica nisu bili ni najmanje ekološki. Da bi se kupci preusmjerili na deblje plastične vrećice, kojih je proizvodnja isplativija i proizvode se u domovini – integralne, kakve se najčešće jeftino proizvode u Kini, zabranjene su. Što se Irske tiče, nakon zabrane plastičnih vrećica, u supermarketima Tesca porasla je prodaja vrećica za smeće – i to čak 400 posto – jer su ljudi u vreće za smeće počeli umatati vlažnu hranu. U Americi su zabrane jednokratnih plastičnih vrećica prvenstveno razlog zaštite interesa jake papirne industrije – kao populističko dodvoravanje biračima zabrane su donesene samo u nekim saveznim državama – dok je, tvrde u ovom društvu, u situacija u Hrvatskoj bitno drugačija. Stoga je, upozoravaju, potrebno vrlo precizno odrediti na koje bi se vrećice naplata odnosila i zašto. No po istoj logici trebalo bi, tvrde, naplaćivati i papirnate vrećice.
Uspoređivati nas sa Amerikom je potpuni promašaj.