Ni Škoro ne može razbiti duopol HDZ-a i SDP-a koji su poput Kazališta i Valjka

Razbijanje duopola” jedna je od poruka političkog analitičara Ivice Relkovića prošli tjedan, stratega Stranke s imenom i prezimenom, nekad bliskog Mostu s kojim prije nekoliko godina nije uspio spriječiti duopol HDZ-a i SDP-a. Poruku o rušenju duopola domaće biračko tijelo dobiva već godinama i ostaje gluho. I opet neće biti ništa od toga, nema rušenja duopola jer hrvatska javnost sklona je duopolu i ne voli kad se netko treći sa strane petlja u to.

Crnohumorni film

Kao da smo na domaćoj estradi, gdje mentalni duopol desetljećima i najveće brojke prodanih ulaznica u Areni Zagreb drže Prljavo kazalište i Parni valjak, i na političkoj sceni potpuno je jasno da nema tog trećeg puta koji bi jače mogao zaljuljati pozicije vodećih.

Doduše, imamo Thompsona koji, plaćen državnim novcem, svira besplatno po trgovima i rivama, ali je punio i stadione, Gibu ili Grašu koji prodaju dovoljno na masovnoj razini i postižu najveće honorare, ali, realno gledano, umjesto Beatlesa i Stonesa nikad nećemo imati Led Zeppelin, U2, Guns N’ Roses ili Metallicu, a pogotovo ne Nirvanu, koji bi mogli trajno poremetiti odnos prodaje i potražnje i promijeniti ustaljene odnose, niti na sceni niti u politici. Dokaza tijekom nekoliko desetljeća ima više nego dovoljno.

Duopol HDZ-a i SDP-a toliko je jak i nepromjenjiv da ni Škoro tu ne može ništa, pa ionako je opasno izgubio na predsjedničkim izborima, ovo sad je samo medijska halabuka. Živi zid je ionako nestao, kao i Kolakušić po hodnicima Bruxellesa, o Mostu je bolje i ne govoriti, pa i to potvrđuje bojazan koja bi se kod nas mogla sažeti pod egidu “sačuvaj me bože domaćih aktera trećeg puta”, na kojem ljevičari ne dobace ni do te mizerne zainteresiranosti šire javnosti. Mnogi su se pomirili da su naš “centar” HDZ i SDP i nema tog trećeg puta koji bi promijenio stanje na domaćim političkim cestama. Da smo u Americi, bilo bi to normalno, bez obzira na drugačiji politički ustroj, ovako nije.

Kao u nekom crnohumornom filmu, nakon što se Most stavio u službu Miroslava Škore i odradio ozbiljne terenske usluge Škori na prošlim predsjedničkim izborima zarad možebitne buduće koalicije koja bi ih spasila od potonuća ispod pet posto glasova, kao hladan šamar, ali zapravo očekivani tuš, došla je Škorina vijest da od predizborne suradnje Škorina Domovinskog pokreta i Mosta neće biti ništa. Neki bi rekli “i bolje”.

Pa naravno, nakon što je Andrej Plenković objavio da sa Škorom može, a s Mostom ne može – dok ostale poput Zlatka Hasanbegovića ili Hrvoja Zekanovića nije ni spomenuo kao mogući suverenistički trn u oku na postizbornim listama – Škori je kao pragmatičnom čovjeku postalo jasno da mu je bolje čuvati poziciju za možebitnu postizbornu koaliciju s HDZ-om iz kojega je svojedobno otišao i protiv kojega se sada “bori” – mada je Plenković već popodne isti dan otklonio tu mogućnost, ali vidjet ćemo – i dolazak na vlast, nego sve upropastiti radi Mosta i skupa s njima ostati u s(r)amotnoj oporbi.

Marketinški privid

Zašto s(r)amotnoj? Jer su i on, fijaskom na prošlim predsjedničkim izborima, i odbjegli Penava koji mu se sad pridružio s vukovarskim HDZ-om, a nakon kraha na unutarstranačkim HDZ-ovim izborima, politički gubitnici koji iz dišpeta love medijsku poziciju, mada im stanje na terenu nikako ne ide u prilog.

Otprilike je to kao kad po medijima gledate neki reality-show ili “Zvijezde pjevaju”, a nemaju stvarnu masovnu potporu osim dokone publike pred tv-ekranima. Mada samostalno ne mogu postići nikakav bitniji rezultat – što je zapravo čudno za Škoru koji ipak može rasprodati nekoliko dvorana Lisinski – mogu makar sitan, no bitan da nas gnjave i u budućnosti, jer će biti poželjni koalicijski partneri HDZ-u koji je već “bludničio” i s Vrdoljakovim HNS-om, pa bi unija sa Škorom bila i manje krivo srastanje.

No, da nema medija i da se ravnamo prema rezultatima s terena, nitko od njih ne bi bio ovoliko zanimljiv narodu raspolućenom između koronavirusa, ustaša i partizana, te pitanja hoće li, kako i za koliko ići na more ovog ljeta. Samo zbog toga što pragmatično razmišljaju kako se uključiti u taj duopol, slušamo marketinški privid o razbijanju duopola, jer su i Škoro i Penava (pro)izašli iz HDZ-a.

Ne treba biti posebno pametan i vidovit pa znati unaprijed skorašnje izborne rezultate, možda ne u decimalu, ali barem ugrubo. Znaju to i sudionici, ali će kampanja srećom biti kratka pa nas neće dugo gnjaviti pričama o nečemu u što ni sami ne vjeruju.