Nobelova nagrada za književnost ove godine doista nema sreće. Prvo je dodjela službene nagrade odgođena za 2019. godinu zbog seksualnog i korupcijskog skandala u koji su bili uključeni ljudi bliski članovima donedavno ugledne Akademije te drastičnog osipanja njena članstva, a sada je u probleme zapala i dodjela tzv. alternativnog Nobela, nagrade koju su pokrenuli neovisni švedski intelektualci.
Oni su prije dva tjedna objavili da je među četiri finalista za tu neformalnu nagradu koja je već u startu dobila iznimno veliki publicitet ušao i japanski prozaik Haruki Murakami, jedan od najjačih kandidata za onog pravog Nobela na kojem je sve donedavno bliještala kraljevska pozlata. Naime, već godinama se špekulira da je baš Murakama među onim kandidatima koji su u najužem krugu za dobitnika Nobelove nagrade za književnost koja je, doduše, i u povijesti imala uspone i padove, ali nikada kao do ove, čini se fatalne 2018. godine. No, oprezni i decentni Murakami pomalo se neočekivano zahvalio na nominaciji alternativnom komitetu i alternativnim organizatorima napisavši da se želi usredotočiti samo na pisanje, i to daleko od medijske pozornosti, te su tako među užim finalistima ostali britanski svestrani autor Neil Gaiman te francuska spisateljica podrijetlom s Kariba Maryse Conde i kanadska spisateljica vijetnamskog podrijetla Kim Thuy.
No, i prije nego što su organizatori alternativnog Nobela objavili svoje finaliste (koji su se, eto, također počeli osipati), u javnosti se naveliko kritizirala i njihova šira lista na kojoj je bilo čak četrdeset i sedam literarnih, mora se priznati, šarolikih imena. Iščitavajući tu listu, bilo je jasno da su među najvećim gubitnicima baš autori koji pišu na manjim jezicima i autori iz manjih zemalja, ali i da su jako loše, da ne velimo i katastrofalno prošli autori koji pišu poeziju. U prvom planu alternativne šire liste bili su uglavnom autori proze. Puno nezadovoljstva izazvala je i nominacija autorice Harryja Pottera Joane K. Rowling koja je, eto, došla u priliku približiti se Nobelovu imenu, makar preko alternativnog Nobela.
Gunđalo se, doduše, i zbog nominiranja Elene Ferrante, megapopularne talijanske autorice koja objavljuje svoje romane pod pseudonimom, pa su kritičari alternativnog Nobela ustvrdili da se ova novopečena nagrada vodi populističkim i komercijalnim kriterijima koji ne bi smjeli biti odlučujući u pitanjima određivanja literarnog prvenstva u svjetskim razmjerima. Kritičarima novopokrenute nagrade zasmetala je i činjenica da je među finaliste ušlo čak dvanaest švedskih autora i trinaest onih američkih. Tako se u finalu našlo previše američkih i europskih autorica i autora, a u totalnoj su defenzivi, silno podcijenjeni ostali literarno i te kako potentni pisci iz Azije i Afrike. Stoga bi mnogi ljubitelji prave književnosti mogli i te kako zažaliti za odlukama dosadašnjeg Nobelova komiteta koji se urušio pod vlastitim teretom.