Igrao je u NBA 14 godina, 11 puta nastupio je na All-Star utakmici, 1997. bio je rookie godine, a 2001. MVP. Sedmi je na tablici najboljih strijelaca svih vremena sa 26,7 koševa po utakmici. Samo na momčadskim ugovorima zaradio je 154 milijuna dolara, na ugovoru s Reebokom još 50 milijuna, tko zna koliko još od drugih sponzora. Nije bilo dovoljno.
Osuđen na propast
Prva vijest datira još otprije dvije i pol godine kada je objavljeno da Allen Iverson nije platio svoje bling dragulje atlantskoj draguljarnici Aydin and Company koja ga je tužila, spor dobila i krenula u naplatu 860.000 dolara koliko je iznosio račun, sudski troškovi i kamate. Iverson nije imao. Počele su ovrhe. Ovog se mjeseca pojavila vijest da je viđen ispred jednog shopping-centra u Atlanti kako prosi.
Nešto prije toga, u jednom noćnom klubu jedna je djevojka snimila fotografiju i postavila je na svoj Twitter. Nije imala pojma tko je to, shvatila je tek kada su je obasuli komentarima. Iskusniji među nama predvidjeli su davno da bi se tako nešto moglo dogoditi. Još je u srednjoj školi Iverson zaradio četiri mjeseca zatvora zbog tučnjave, no trener Georgetowna John Thompson to je zanemario zadivljen njegovim talentom. Ostalo je košarkaška povijest, čiji je dio i loše ponašanje, odbijanje dolazaka na treninge i svađe s trenerima.
Jedan od znamenitijih NBA govora je njegovo obrušavanje na novinara koji ga je pitao zašto mu se ne trenira. Ego je eksplodirao: "Ti mene pitaš za treninge, kao da ne vidiš što radim svake večeri, kako dajem sve od sebe!" odgovarao je u tiradi koja je trajala nekoliko minuta.
Sve od sebe davao je i izvan terena. Uhićen je zbog nošenja oružja, kriminalne zavjere, otmice, ometanja posjeda, terorističkih prijetnji... Dva puta je morao plaćati odštetu zbog suvišne grubosti svojih tjelesnih čuvara koje je nehajno gledao dok su nanosili teže tjelesne ozljede ljudima koji bi mu nešto skrivili.
Nudio mu se i mali nogomet
Zabranjivan mu je ulaz u kockarnice Atlantic Cityja i Detroita. U očima javnosti postao je simbol lošeg uzora. Sve su trpjeli dok je mogao. Kada tijelo više nije moglo pratiti zahtjeve, počeli su problemi. Igranje u Turskoj trebalo je barem malo ublažiti financijske teškoće koje su ga počele pratiti, pregovarao je i o igranju u Portoriku, nudilo mu se čak i igranje malog nogometa.
Iverson više nema ništa i nitko ga ne traži. Osim vjerovnika. I nije to neko čudo. Oko 60 posto NBA profesionalaca bankrotira u prvih pet godina nakon završetka karijere te 78 posto NFL igrača, i to već nakon dvije godine od prestanka igranja. U Engleskoj tri od pet nogometaša propadnu u roku od pet godina nakon prestanka karijere. Razlozi su svakojaki i često su bili tema različitih medija.
Novac izmiče iz ruku
Prije svega, vrlo često objavljivane ugovorene svote nisu doista i ono što igrači dobiju. Ako igrač dobije ugovor na pet milijuna dolara po sezoni, to vrlo vjerojatno znači da “na ruke“ dobije tek dva nakon što plati agenta i poreze. Dva je puno lakše potrošiti nego pet, pogotovo ako s novcem ne znate, kao što je to očito slučaj s većinom. Trošenje na luksuznu garderobu, nakit, automobile i kuće sigurno nije dobar način štednje ili ulaganja. Igrači također počesto zaboravljaju da im karijera traje relativno kratko. U NBA to je u prosjeku 4,8, u MLB -u 5,6 a u NFL-u 3,5 godine. Znači, prostor da ostvarite bogat ugovor malen je, a ako to ne uspijete, teško ćete preživjeti od zarađenog novca u sportu, čak i ako ste razumno štedjeli. Iako se u tom pogledu NFL trudi najviše, činjenica je da profesionalni sportaši ne znaju gotovo ništa o upravljanju novcem. Sve što oni vide jesu poznati, u čije su društvo zahvaljujući talentu došli, kako troše pa misle da mogu činiti isto.
Pitanje sigurnosti na kraju se ispostavlja kao pitanje preživljavanja jer upravo je kod sportaša izražena velika potražnja za nekretninama koje u većini slučajeva gube na vrijednosti. Prečesto zaradu stavljaju u ruke pogrešnih ljudi ne vodeći računa na kakav se način njihov novac ulaže li se ili troši. I prije Iversona NBA košarkaši upoznali su bankrot. Dvojica su igrala s Draženom u New Jersey Netsima. Čovjeka koji je trebao biti jedan od najboljih krila ikad i pritom nadmašiti i samog Charlesa Barkleya, Derricka Colemana, “pojele” su ozljede, alkohol i debljanje. Ni 87 milijuna dolara, koliko je zaradio, nije bilo dovoljno da ga spasi od propasti. Ostao mu je tek jedan milijun u koji je spadao Bentley, pet krznenih kaputa i oko tri tisuće dolara vrijedan nakit. Ostao je dužan oko četiri milijuna dolara koje je potraživalo stotinjak vjerovnika.
Kennyja Andersona dokrajčio je još jedan čest razlog propasti američkih profesionalnih sportaša. Iako je igrao za čak devet momčadi, uspio se oženiti tri puta, no već ga je prvi brak previše stajao. Tami Akbar uspješno je na sudu poništila predbračni ugovor te mu odnijela pola imovine uz alimentaciju od 8500 dolara mjesečno. U znak proslave lutrijskog dobitka dala si je napraviti registracijske pločice na kojima je stajalo “HISCASH”. Anderson je od 60 milijuna dolara koje je zaradio morao uzdržavati još dvije bivše žene i šestero djece, ali i plaćati kredit za majčinu kuću. Imao je osam automobila i vilu na Beverly Hillsu, a dodijelio si je deset tisuća dolara džeparca. U doba podnošenja zahtjeva za bankrot imao je mjesečne obveze od 41 tisuće dolara.
Ni Scottie Pippen nije prošao bolje, njegovih 120 milijuna do kraja je nestalo kada je kupio mlazni avion koji mu je pojeo posljednje milijune. Najluđi od NBA ekipe svakako je Latrell Sprewell, poznat po davljenju trenera Colisima, zbog čega je zaradio kaznu od 68 utakmica neigranja. Spree je zaradio oko 100 milijuna koji mu nisu bili dovoljni pa je glatko odbio ponudu za produljenje ugovora na tri godine od Minnesotte vrijednu 30 milijuna dolara. Kad se to pročulo, više ga nitko nije zvao, opet je optužen za davljenje, ovaj put djevojke koju je pozvao na jahtu.
Nisu samo Amerikanci
Ne treba posebno naglašavati da je rekorder Mike Tyson koji je u karijeri zaradio 400 milijuna dolara. Kako je to sve nestalo nitko točno ne zna, no kupovanje tigrova, luksuznih automobila, kuća, skupi razvodi s Robin Givens sigurno nisu pomogli čekanju ugodne starosti. Kada je prijavio bankrot 2003., dugovanja su mu iznosila 27 milijuna dolara. Najbizarnije izgubljeno bogatstvo možda je ono Michaela Vicka, quarterbacka Philadelphia Eaglesa koji je u jednom trenutku bio najplaćeniji igrač NFL-a. Zaradio je ukupno 130 milijuna dolara, a onda se otkrilo da sudjeluje u organizaciji ilegalnih borbi pasa, zbog čega je završio u zatvoru na dvije godine.
Da Amerikanci nisu pravilo, a svi ostali iznimka, dokaz su europski nogometaši. Sve je počelo s Georgeom Bestom, istinskom legendom otočkog nogometa, koji je u 21 godinu igranja zaradio i za današnje pojmove pregolemih 100 milijuna dolara. Poslije je sam priznao kako je sve potrošio na alkohol, brze automobile i žene.
Mnogi su zaboravili da je jedan od najvećih ikad, Diego Maradona, u klubu u kojem je ostvario najveće uspjehe, Napoliju, doživio i financijski Waterloo. Na zabranu igranja od 15 mjeseci kažnjen je jer je pao na testiranju na kokain. Nakon umirovljenja, talijanske su ga se vlasti dočepale 2009. jer je ostao dužan ukupno 37 milijuna eura poreza, kazni i kamata. Platio je samo dio, navodno tek 42.000 eura, dva ručna sata i par naušnica, pa mu je plaća koju je dobivao kao argentinski izbornik ovršena. Nešto mu je pomoglo i treniranje Al Wasla u Emiratima. Gotovo simbol propasti zbog zloupotrebe alkohola jest Paul Gascoigne. Na vrhuncu karijere težio je nekih 14 milijuna funti koje je propio, a prije tri godine izbjegao je bankrot zbog poreznog duga od 30.000 funti. Nagodio se, no to ga nije spriječilo da se ponovno nađe na stranicama tabloida nakon što se pijan srušio nedaleko od svoje kuće gdje su ga tako zatekli prolaznici.
Jedan od najvećih tenisača ikad, Björn Borg, svoje je milijune pošmrkao, droga mu je sve uzela pa danas nekako preživljava u biznisu s donjim rubljem. Lista propalih sportaša duža je nego željeznička linija kroz Sibir pa stoga ne čudi što se, iako nije tako popularan kao drugi mu kolege, često piše o uspješnoj paralelnoj karijeri LeBrona Jamesa koji je poznat i po poslovnim pothvatima koji ga u posljednje vrijeme vežu uz još jednog sportskog velikana, Davida Beckhama.
Procjena je da najmanje 40 posto, a po nekima i tri od pet igrača engleskog Premiershipa, bankrotira unutar pet godina nakon što završe karijeru. Čak 33 posto brakova propadne tijekom jedne godine nakon završetka karijere.
Prosječna je plaća igrača te u ovom trenutku financijski najsnažnije svjetske nogometne lige 30.000 funti tjedno, što je oko tri i pol tisuće funti više nego što iznosi prosječna engleska plaća. Jedino je razlika u tome što je riječ o godišnjim primanjima. Kod nekih, poput vrhunskih igrača kao što su Wayne Rooney ili Eden Hazard, ta se neto primanja približavaju i iznosu od 200.000 funti tjedno.
Ipak, još uvijek znatan broj igrača ne uživa u tom novcu do kraja života. Kako i bi, ako, recimo, Thierry Henry sebi izgradi akvarij visok četiri kata. Unutar kuće u kojoj zapravo nikada ne boravi. Mediji tek nagađaju koliko egzotičnih automobila ima Stephen Ireland, a na koje sve načine troši Mario Balotelli bolje da ne pokušamo nagađati. Da je nekadašnji arsenalovac Paul Merson propao, doznalo se tek nakon što više nije mogao otplaćivati kredit za automobil od 900 funti mjesečno.
Kocka mu je pojela sedam milijuna funti koliko je bio zaradio. Nigerijac Celestine Babayaro, nekadašnji igrač Chelseaja i Newcastlea ali i LA Galaxyja gdje je igrao s Beckhamom, opovrgnuo je da je bankrotirao no državni dokumenti pričaju drukčiju priču. Na sudske je oglasne ploče prispio nakon što nije uplaćena rata za njegovu kuću u Londonu koju je zapravo kupio za rodbinu tako da tamo ne bude sam.
Priča se da je kriva kocka, neki tvrde žene, no činjenica je da je Babayarova karijera vrlo rano krenula nizbrdo. Česte pauze bez prihoda nisu pomogle njegovoj financijskoj situaciji. Dok je igrao, zarađivao je i 25.000 funti tjedno. Keith Gillespie član je Unitedove generacije ‘92. gdje je igrao s Davidom Beckhamom, Ryanom Giggsom, Paulom Scholesom, braćom Neville...
I njega je kocka stajala, i to 7,2 milijuna funti. Tvrdi kako je “betove” uplaćivao i za samog Sir Alexa, a potpuno je krahirao kada je posljednje novce uložio u jedan film. Samo što taj film nikada nije snimljen, ali mu je svejedno na naplatu došao porez. O svemu je napisao knjigu "Kako NE biti nogometni milijunaš". I Lee Hendrie koji je igrao za Aston Villu “puknuo” je na filmu, ali i na nekretninama.
Na kraju je ostao dužan i porez pa je sve rezultiralo službenim bankrotom i to u iznosu 200.000 funti. A zarađivao je 24.000 tjedno.
Primjeri s ovih prostora
Željko Mavrović imao je odličan plan u ekopoljoprivredi nakon prilično uspješne boksačke karijere, no kako to već u našem gospodarstvu često biva, nije uspio. Planove o vraćanju boksu ostavio je te je danas predavač na sveučilištu VERN.
Nekadašnjeg Dinamova igrača i reprezentativca Dinu Drpića u jednom se trenutku više počelo spominjati zbog supruge Nives Celzijus, ali i dugova. Domaći su mediji bili prepuni članaka o Dininim kockarskim dugovima koji su ga na kraju, barem tako izgleda, stajali i obitelji. Ima još nogometaša s prostora bivše Jugoslavije koji su financijski uspješne karijere propustili nastaviti i nakon njihova završetka.
Od Srbina Saše Ćurčića očekivalo se puno, no već sa 29 godina prestao je igrati jer mu je “nogomet smetao da se više seksa”. No, takav njegov život i dosta košta, potrošio je sve, a to nije bilo malo jer je bio plaćen i 22.000 funti tjedno, da bi nedavno nastupio i u srpskom realityju. Danas radi u Londonu kao konobar za 150 funti tjedno.
>> Iverson bankrotirao i prelazi u mali nogomet?
>> Mike Tyson: Ja sam zlobni alkoholičar na rubu umiranja
Iverson je bas dobar primjer ali treba vidjeti i da mnoge druge zvijezde od Jordana, Pippena do Thomasa ili danas Bryanta, Lebrona ili Garnetta svoje novce nisu potrosili, vec visestruko uvecali. Razlog zasto 75% afroamerikanaca u 5 godina nakon zavrsetka karijere nema ni centa, ide od toga da ih velika vecina dolazi iz disfunkcionalnih, siromasnih obitelji te da kad se obogate, stalno sa sobom vuku pijavice od prijatelja s kojima su odrasli. Pri tome malo ulazu, a imaju strasne zivotne troskove. Paralelno s tim, kosarka je sport gdje samo trebas igrati, a sve ostale stvari rjesava klub, cak i kadsi ozljedjen. U pojedinacnim sportovima gdje su sportasi okrenuti sami sebi ima puno manje ovakvih slucajeva.