Država se i dalje ponaša kao pijani milijarder! I to su te famozne reforme, dijeliti kapom i šakom novac poreznih obveznika, dijeliti tuđi novac, s njime kupovati glasače, izbore, i to je to. To je cijela ekonomska politika Vlade, politika koju samo nastavlja od prethodnika, bez ikakvog strateškog zaokreta.
To što se hvale mini poreznom reformom bilo bi bolje da šute! Usvojeni proračun za 2018. pokazatelj je da od ključnih reformi nema ništa, da Vlada ne misli ništa puno mijenjati, nego da samo gleda kako što više apetita zadovoljiti onih koji sisaju državni proračun i misliti na iduće izbore.
Najdrastičniji pokazatelj takve politike jest Silvano Hrelja, koji je kao oporbeni zastupnik dao ruku za Vladin proračun. Šef umirovljeničke stranke, naime, iznio je prijedlog Zakona o nastavku isplate dokupljenih mirovina i Vlada ga prihvatila. A riječ je o rješenju za 3860 ljudi koji su u javnim tvrtkama išli u prijevremenu mirovinu, a razlika između visine penalizacije i pune starosne mirovine uplaćivana je u fond Royal koji je trebao doživotno isplaćivati na račun tih umirovljenika dodatak na mirovinu.
Fond je propao, pa će država tim umirovljenicima u prosjeku na račun uplaćivati 400 kuna mjesečno kao dodatak na mirovinu, odnosno vratit će im se novac koji nije isplaćivan. Riječ je o godišnjem iznosu od oko 13 do 15 milijuna kuna. Molim jasan odgovor, zašto bi porezni obveznici, ukazom Vlade, trebali snositi posljedice tuđih kriminalnih odluka i djela? Zar ne bi tu trebalo nastupiti pravosuđe? Ne, nego se opet otima poreznim obveznicima a da ih se ništa ne pita, samo kako bi se kupilo Hrelju i u Saboru dobio jedan glas više iznad jako tanke većine. Sve na račun naših džepova!
Politika iz snova! Ali da na tome Vlada neće stati, evo nam najnovije premijerove najave. Plenković tako kaže da na sljedeću sjednicu Vlade ide paket mjera koje se prije svega odnose na povećanje minimalne plaće. Raspravit će se i druge mjere jer, kaže on, žele omogućiti da ljudi žive dostojanstveno i nastavlja: „Prevelik broj, nažalost, živi na rubu siromaštva. Svjesni smo toga, a bez društvene solidarnosti, bez dizanja primanja i standarda života mladih ljudi, zaposlenika i umirovljenika teško da ćemo samo s makroekonomskim dobrim trendovima dati sugrađanima osjećaj da idemo nabolje.“
Kako to lijepo zvuči! Pa takve poklone ne donosi ni sveti Nikola! Ni on nema toliko velik proračun da bi toliko okolo dijelio bez ikakve kontrole, bez plana i programa. Međutim, zabrinjavaju Plenkovićeve konstatacije kad kaže da je prošle godine smanjena stopa poreza na dobit, i zatim nastavlja: “Na taj smo način pokazali koliko želimo rasteretiti poduzetnike, dakle one koji imaju ideju, program, plan, koji žele napraviti konkretne napore kako bi pridonijeli sebi, ali i cijelom društvu. Mislim da je taj efekt sada jasan. Smanjenje duga, smanjenje deficita, kontinuiran gospodarski rast, smanjenje nezaposlenosti, mislim da su okviri o kojima moramo i dalje voditi računa. Hrvatska je smanjila nezaposlenost mladih iz 2013. na 2017. s 49 na 26 posto. To su veliki koraci i na tome moramo nastaviti.”
Premijer ima bujnu maštu, sa stvarnošću doista ima malo dodira! Znači, koji je vrlo jednostavan način da se smanji siromaštvo u državi, nezaposlenost, da se dižu primanja? Jedini je izlaz u što većem zapošljavanju i otvaranju novih radnih mjesta. Ali ne u državnim i javnim službama, nego u privatnom sektoru koji jedini generira živi novac.
Nemoguće je normalno živjeti u Hrvatskoj u kojoj tri milijuna Hrvata živi na račun onog jednog milijuna koji radi i privređuje. Stanje bi se normaliziralo i budućnost bi bila svjetlija kad bi omjer bio dva prema dva. No kako to postići u državi koja na sva primanja uzima više od pedeset posto za sebe?! Kako živjeti u državi koja na primanja uzima goleme doprinose od kojih gotovo da nemamo ništa? Jer je zdravstveni sustav u rasulu, a na klasične mirovine ne treba računati. Koliko onda još svaki zaposleni od svoje plaće plati PDV pri kupnji, i to PDV koji je enormno visok, i koji Vlada ne želi ni čuti smanjiti, čime je samo pogazila svoje predizborno obećanje, ludom radovanje! Lako je sve obećavati, kad ne ide iz vlastitog džepa! Lako je pričati bajke za djecu i voziti se u luksuznim automobilima.
Lako je kad su i ljudi potkupljivi za sitan novac. Sve dok država ne pukne kao Agrokor! I što onda? Hoće li tada Sabor donijeti zakon „Lex Hrvatska“?
ispravak netočnog navoda gospon despot,ovo nije hrvatska ovo je socijalistička republika hrvatska