Kad novi predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović govori o linču protiv Ustavnog suda, a nakon najobičnije političke svinjarije pri njegovu posljednjem popunjavanju, tada se čovjek doista mora pitati gdje je u Hrvatskoj nestala zdrava pamet, ali ne samo i ona, nego i čist obraz te odgovornost prije svega.
Šeparović se javno sukobio s ministrom Orepićem koji je Ustavnom sudu spočitnuo da ugrožava nacionalne interese, pa se Šeparović dignuo i na ruke i noge. I ne dopušta da se Ustavni sud napada i kritizira, i još nas upozorava da se takvim napadom ruši povjerenje javnosti i građana prema državnim institucijama!
Zanimljiva je ta Šeparovićeva teza koja dolazi nakon što je Ustavni sud popunjen sucima kojima u normalnim državama ne bi dali ni da vode sudske pisarnice. Ne samo ja, nego su i mnogi drugi također ustvrdili da je politički dogovor HDZ-a i SDP-a bio obična svinjarija, ne zbog dogovora, koji je uvijek potreban da bismo uopće imali ustavne suce, nego zbog kandidata koji su određeni prema isključivo političkoj i interesnoj, klanovskoj liniji, a nikako zato što su svojim stručnim znanjem i karijerama zaslužili biti ustavni suci. Koja besramnost u Šeparovićevim jadikovkama!
Ne gradi li se povjerenje institucija tako što rade na dobrobit građana, što uredno odrađuju svoj posao, što su nepristrane, što ne podliježu teškom klijentelizmu, nepotizmu, političkoj podobnosti? Pa baš imena najnovijih ustavnih sudaca, među kojima je i Šeparović, ne daju baš nikakav povod da bi građanima poraslo povjerenje u Ustavni sud. Ili u bilo koju drugu državnu instituciju, a tako i u pravosuđe.
Jedina institucija koja je zavrijedila povjerenje građana jest vojska, i to posebno zato što je vojska bila ta koja nam je iznijela slobodu koju danas uživamo, neovisnu državu koju danas imamo, demokraciju koju treba dalje graditi, ali oslobođenu svih negativnosti spomenutih koje su, nažalost, zarazile i samu vojsku.
Naravno, Šeparović ne može shvatiti besmisao svojih riječi jer je i on godinama bio i ostao dio klanovskog i političkog kadroviranja, a tako je bilo i kod njegova ubacivanja u Ustavni sud. I sada bismo svi trebali isključivo njemu pljeskati, klanjati se i u njemu gledati boga koji hoda po zemlji, bezgrešnog u svojoj biti. To se zove oholost! Kad je netko nespreman i nesposoban pogledati se u zrcalo te uvidjeti i shvatiti svoje slabe strane, kad je nesposoban priznati vlastite pogreške i propuste...
Gospodine Šeparoviću, gospođe i gospodo ustavni suci, ili drugarice i drugovi, povjerenje se zaslužuje, ono se gradi godinama, a ne dobiva se na lijepe oči. No upravo vi, većina vas, čast iznimkama, koji ste postavljani po državnim i javnim institucijama isključivo na osnovi političke podobnosti, klijentelizma i nepotizma rušite ionako slabo povjerenje u sustav i njegove poluge. Što je to onda nego izravno ugrožavanje hrvatske nacionalne sigurnosti?
Orepić je posve u pravu, i baš zato Šeparovića i ostale boli što se u javnosti sve više čuju takvi glasovi, a ne dopušta se da Šeparović i ekipa imaju monopol na javno mišljenje i stav. Ako jedna Orepićeva izjava može rušiti ugled Ustavnog suda, je li Šeparović uopće svjestan kako niski ugled ima Ustavni sud? Orepić sigurno nije Ustavni sud doveo u takvo stanje.
Ako se Ustavni sud ne može obraniti od jednog Orepića koji baš i nije neki genij, što to onda govori o genijima koji sjede u Ustavnom sudu? Da, upravo je Ustavni sud rušenjem niza presuda na “tehnikalijama” bio i ostao jedan od generatora nepovjerenja u sve institucije!
Kad se samo čovjek sjeti da su partije u Ustavni sud ubacile Ingrid Antičević-Marinović i Davorina Mlakara, doista je dalje besmislena svaka druga rasprava. A da ne govorim o odvjetnicima koji su zaposjeli ustavnosudske pozicije? Otkad su oni ustavnopravni stručnjaci? Ali su nečiji, a to je najbitnije. Jer što će nam stručnjaci? Oni su samo smetnja, njih treba držati na distanci, znaju biti jako neuračunljivi, donesu odluke koje baš neće biti po volji partijama i klanovima. Pa kako onda dalje?
Zato je najbolji način uz pomoć svojih ljudi nastojati što više držati sve pod kontrolom i to zbog vlastitih interesa, a ne državnih, nacionalnih. Zar to nije ugrožavanje najvitalnijih nacionalnih interesa? I onda se svi čudimo, a najviše politika, što nam mladi odlaze iz zemlje. U njih je država uložila, a oni ne žele imati posla s državom!? Pa sve im se gadi!
>> Most je dio HDZ-ove strukture, zato ima smisla samo razgovarati s Plenkovićem