Nick Vujičić nikada neće zagrliti svog sina, ali već pogled na njegovo ozareno lice rječito govori kako roditeljska ljubav uvijek pronađe put. Glasoviti motivacijski govornik, Australac srpskog podrijetla, postao je otac pa se ubrzo oglasio na društvenim mrežama. Fotografija na kojoj “u zagrljaju” drži malenog Kiyoshija Jamesa dirnula je mnoge – u samo sat vremena lajkalo ju je više od 52 tisuće korisnika Facebooka, a podijeljena je više od 6500 puta.
Drukčiji od drugih
“Ispunio mi se san. U naručju držim svog sina. Milost božja i dar od Boga. Hvala vam svima vašim molitvama”, napisao je Nick Vujičić pokraj zajedničke fotografije.
Rođenje zdravog dječaka – sa svih deset prstiju na rukama i nogama – uistinu jest pravo čudo. Njegov otac Nick, rođen 1982. u Brisbaneu, svijet je ugledao bez ruku i nogu, bez ikakva medicinskog objašnjenja. Nije to bilo ono o čemu su sanjali medicinska sestra Duška i pastor Boris Vujičić, bračni par koji je nakon Nickova rođenja podigao dvoje potpuno zdrave djece. Tijekom djetinjstva Nick se nije suočavao samo s krhkim samopouzdanjem: borio se i s vršnjačkim zlostavljanjem, depresijom i usamljenošću, neprestano se pitajući zašto je drukčiji od druge djece. Danas je taj 31-godišnjak postigao mnogo više nego što drugi postignu cijelog života.
Igra golf i surfa
Nickova priča dosad je nadahnula milijune ljudi u 43 države diljem svijeta, koliko ih je obišao. Diplomirao je na dva fakulteta, utemeljio nekoliko škola i sirotišta za djecu u nerazvijenim zemljama, posjeduje dvije tvrtke, izdaje DVD-e i knjige, snima filmove. Igra golf, peca, pliva, surfa, a prošle godine oženio se ljubavlju svog života, prelijepom Kanaeom Miyaharom. I zato svakoga dana, umjesto da tuguje za onim što nema, zahvaljuje na onome što ima.
U ekskluzivnom razgovoru za “Večernji list”, uoči njegova prvog posjeta Hrvatskoj u rujnu 2012. rekao nam je: “Kada mi je bilo 10, pokušao sam samoubojstvo utapanjem u kadi, osjećajući kako voda istiskuje zrak u plućima. Kad sam treći put pokušao isto, ispred očiju preletjela mi je slika majke i oca koji plaču na mom grobu. A roditelji su me naučili da svugdje zasijem sjeme nade. No, sve je to zbog nečeg vrijedilo. Godinama sam čekao da se dogodi čudo, sada putujem svijetom i činim čuda ljudima”, kazao je Nick.
A sada je i on dočekao svoje, nekoliko kilograma teško čudo.
>> Nick Vujičić srednjoškolcima: I ja sam bio predmet ruganja u školi
>> Nick Vujičić učenicima: Vjera u samog sebe je cool, opijanje nije
Nadam se duboko da će ljudski mozak u budućnosti toliko evoluirati da ćemo ukinuti novac, izvor zla jer danas je profit iznad svega.......Nadam se će jednoga dana cijelo čovječanstvo raditi na dobrobiti zajednice, svaki pojedinac s doprinosom u skladu sa svojim znanjem i sposobnostima, da će znanstvenici proizvoditi bioničke udove kako bi ljudi poput Nicka mogli zagrliti svoga sina, ne kako bi stvorili još boljeg, još jačeg, još bržeg, "univerzalnog vojnika" , Nadam se da će oni koji proizvode traktore napraviti samohodni traktor koji ne služi prekopavanju zemlje radi uklanjanja mina nego radi onih koji imaju znanje u poljoprivredi, kako bi mogli saditi zdrave namirnice i hraniti one koji imaju druga znanja.....nadam se da će svijet postati mjesto napretka koje ne služi "vojsku". Bez sebičnosti, dijeleći znanje koje imamo, svi bi smo mogli biti "bogati" i imati sve, danas sve ima 1% ljudi, no da li ima sve? imaju sve materijalno, no izgubili su dušu već odavno.........da li je ovakav svijet utopija?