Neke su stvari mimo nenormalnih prilika ipak postale normalnije u Hrvatskoj, pa tako i u politici. Tom najvećem domaćem biznis sektoru s najvećim prihodima i rashodima. Vidi se to i po neočekivanoj povučenosti nedavno izabranog predjednika Zorana Milanovića koji se tek jednim velikim intervjuom na N1 ukazao na nekoj domaćoj televiziji.
A funkciju i ovlasti predsjednika države, umjesto samopromocije po medijima, neočekivano sveo u "normalne", da ne velimo pristojne okvire. Najavljivana "tvrda kohabitacija" Plenkovića tako se pretvorila u daleko lakši oblik suživota predsjednika države i premijera, koji od aktualnog predsjednika doživljava manje miješanja u posao nego što mu je to ranije znala priuštiti Kolinda iz vlastitih HDZ-ovih redova.
Suživot je to koji nitko ne bi očekivao pred par tjedana, a kamoli mjeseci ili godina. U čitavoj ovoj nenormalnoj krizi upravo se nametalo pitanje kako bismo medijski prošli kroz ovu pandemiju da je kojim slučajem predsjednica ostala Kolinda Grabar-Kitarović, a ministar zdravstva Milan Kujundžić umjesto Vili "the Kid" Beroša? Ili da je Plenković izgubio izbore u HDZ-u, a uz Kovača, Vasu, Penavu i Stiera došla korona, da i ne spominjemo parlamentarne izbore koji se tek trebaju održati? Nije da je idealno, ali moglo je biti i puno gore.
I sad se svi slobodni radikali mogu pojesti živi od ljubomore. Za pretpostaviti je da bi to bio medijski show ozbiljnih razmjera, daleko neučinkovitiji u vrijeme pandemije i moguće po život opasan, ali bi moguće donio i nekih zanimljivosti u izlohani medijski prostor. No, ovako pomirljivi Milanović, s ozbiljnom namjerom da "relaksira" funkciju koju obnaša, osim što je navukao bijes SDP-ovih glasača i postavljao manje klipova pod noge Andreju Plenkoviću nego što bi to radila i sama Kolinda, pokazao se kao karakter koji ispunjava obećanja iz kampanje reklamirane upravo karakterom.
No, da su kojim slučajem u toj kampanji Milanoviću vjerovali da će biti ovakvo "normalno", sigurno bi izgubio izbore. Najviše zbog "svojih" koji su ostali bez prednjeg čovjeka kakav je bila Kolinda Grabar-Kitarović - uvijek spremna za vlastitu promociju zanjihati središnjicom HDZ-ovog terena - i koji su očekivali nešto zadrtijeg Milanovića.
Ovako je jedino zaiskrilo kad je Milanović pred koji dan rekao da politika, a ne struka treba donositi i odgovarati za odluke sad kad je najjači udar pandemije (možda) prošao. Dobio je brzi, ali i pomirljiv odgovor Božinovića, a mogući se nesporazum i dulji sukob koji bi situaciju učinio zapaljivom, odmah nakon toga izgladio.
Simbolički vjerojatno najznačajnijim političkim postignućem koje smo doživjeli u doba korone, jer je i Jasenovac profitirao od koronizirajuće, a ne kroonizirajuće situacije. Pa su se na obljetnicu 75. godine proboja logoraša zajedno sa socijalnom, ali smanjenom političkom distancom našli predsjednici Sabora, države i Vlade, skupa s očito relaksiranim predstavnicima nacionalnih manjina i antifašista.
>> Državni vrh i predstavnici stradalih odali počast žrtvama Jasenovca
I naočigled svih dojučerašnjih nevjernika, najviše iz vlastitih redova, relaksirali dugogodišnju situaciju, ako ne "pete", onda barem nekoliko jasenovačkih kolona. Već i to daje neku nadu u političko normaliziranje situacije koje smo ni krivi ni dužni dobili usred korone. Mada, ponovimo, s ovakvim "normalnim" Milanović bi izgubio izbore i sve bi bilo drugačije.
Iako je, mora se i to priznati, ovakvo ponašanje najvaljivao, ali mu izgleda nisu vjerovali.
Pa kakva je razlika između Milanovića, Jandrokovića, Plenkovića, Pupovca, Habulina, Bernardića? Pa Ovaj Horvat sve njih hvali i svi su super. Vili je super, ali eto njegov dojučerašnji šef katastrofa? Blago nama .....